Arhiva glazba

Ecowar

Ecowar, nekima znani, nekima pak manje znani anarho-folk-pank dvojac bez kormilara sada ima svoju stranicu na mreži, opremljenu gomilom podataka o bandu, prošlosti, sadašnjosti i planovima... Naravno, tu je i nešto muzike, u .mp3 formatu, pa skidajte i svirajte sa svog kompa ili već nekog sličnog uređaja.
Riječ je o bendu koji spaja politiku i glazbu, a ukoliko ste ih vidjeli kada su svirali u Zagrebu prije par godina, jasno vam je o čemu je tu riječ... Cijela prošla turneja održana je pod nazivom "War is terror".
Svakako provjerite njihovu stranicu www.ecowar.org, poslušajte glazbu i onda dođite na neki od koncerata tijekom jesenske turneje, kada bi opet mogli zasvirati u Zagrebu, a valjda i drugdje...

Radikal dub kolektiv

Nakon ljeta i malog koncertnog zatišja početkom jeseni, Radikal dub kolektiv ide dalje. Posljednjih mjesec dana kolektiv se uglavnom fokusirao na brušenje materijala za RDK Soundsystem, koji također izvodi autorski materijal u elektronskoj formi, začinjen sa 2 vokala i perkusijama. Taj novi materijal RDK Soundsystem predstavio je zagrebačkoj publici prilikom nastupa kao support Overproof Soundsystemu, u Tvornici.
Nakon objavljivanja prvog samostalnog albuma (Zvuk Močvare/Kingston), RDK je zadovoljan uglavnom pozitivnim reakcijama, a album je dobio i neke ponude za licencno objavljivanje u drugim zemljama, na što se kolektiv zbog zastarjelosti i neaktualnosti materijala ovaj put nije odlučio. Distribuciju prvog albuma za Sloveniju preuzela je izdavačka kuća Vinylmania rec., dok je nakon nastupa na poljskom Ostroda Reggae Festivalu, poljska izdavačka kuća Nikt Nic Nie Wie preuzela distribuciju za tamošnje tržište, odlučivši objaviti album u kazetnom izdanju.
RDK ima materijal za novi album, kojeg pod radnim nazivom "Bas mater" počinje snimati nakon povratka s evropske turneje.

The Profits

Londonska distribucija i izdavačka kuća Active, objavila je diskografski CD benda The Profits pod ne baš originialnim, ali vrlo jasnim nazivom "1999 - 2004". CD osim do sada snimljenih pjesama sadrži i neke nove, a više o samom bendu možete saznati na njihovoj stranici www.theprofits.org.

The Profits se opisuju kao "up to date politics, old school punk", a to nećemo prevoditi, jer tko prati spomenutu scenu, znati će o čemu je riječ, a tko ne, ništa mu neće ni značiti...

Mance

Melodije sobe i predsoblja
Zvuk Močvare, prosinac 2003.

Definitivno jedan od najmaštovitijih i najoriginalnijih domaćih glazbenika snimio je nakon trogodišnje diskografske pauze svoj najbolji i najosobniji album "Melodije sobe i predsoblja". Mance ovaj put odlazi korak dalje od dosadašnjih albuma i sada je pred nama mnogo zrelije i kompleksnije djelo, a prvi put se u većoj mjeri pojavljuju i drugi instrumenti osim gitare. U gotovo 50 minuta glazbe Mance nam poklanja kolaž svojih proživljenih priča, skica i ambijenata dok se intimni melankolični ugođaj provlači cijelim albumom uz neizbježne neočekivane momente koje samo Mance može izvesti. Albumom dominira Manceovo sugestivno pjevanje i izgovaranje stihova koji su kao i uvijek u određenoj mjeri plod trenutne improvizacije, a sugestivno sviranje akustične gitare ovaj put ga je predstavilo u punom svijetlu kao osebujnog i vrsnog instrumentalista.

Mance je za četiri dana snimio oko četiri sata glazbe, a na ovom albumu se nalaze najbolji momenti. Sve je snimano u sobama, najboljem mogućem prostoru za Manceovu glazbu, a svoje sobe ustupili su Mance, Dunja Knebl i Hrvoje Nikšić. Strukturu pjesama obogatili su gostujući muzičari diskretnim minimalističkim začinima koristeći trubu, saksofon, sintesajzere i razne udaraljke, djelomično posuđene iz kuhinje. Osim Mancea, svirali su i Igor Pavlica (Haustor, Jinx, Cul De Sac), Damir Prica - Capri (Haustor, Cul De Sac, Pink Noise Quartet, De Reizende Verkoper,…), Hrvoje Nikšić (Kukuriku Street, Šumski, Tena Novak) i Viktor Krasnić (Šumski, Zli Bubnjari).

Mance je poznat i kao "dobri duh" kluba Močvara u kojem je nastupao nebrojeno puta, pa tako nije ni slučajno što ovaj album objavljuje Močvarina izdavačka kuća Zvuk Močvare, a po mišljenju izdavača "Melodije sobe i predsoblja" je izuzetno djelo bez prave konkurencije, te jedan od ozbiljnih kandidata za album godine.

Šumski

Ronioci
Zvuk Močvare, prosinac 2003.

Jedan od najupornijih i najosobenijih hrvatskih alternativnih bendova, koji je nerijetko nazivan i kultnim, objavio je novi, četvrti album, vjerovatno najbolji u njihovoj trinaestogodišnjoj karijeri. Šumski je bend koji je uvijek bilo nemoguće žanrovski definirati (prošli su put od eksperimentalnog minimalizma do inovativnih pop pjesama), ali koji uvijek iznenađuje svježinom i dobrim vibracijama. Album "Ronioci" kompaktno je i zrelo djelo nastalo kao vrlo sretan spoj originalne glazbe, zanimljivih aranžmana te odlične produkcije i dizajna. Pokušavajući opisati 10 novih pjesama možemo spomenuti samo neke stilove koji se uz prepoznatljiv "šumski" zvuk provlače kroz album (pop, new wave, psihodelija, post rock, itd.), dok tekstovi pjesama donose intiman, osoban ugođaj uz neizbježne maštovite igre riječi i asocijacija.

Šumski je nastavio tradiciju suradnje na studijskim snimanjima s drugim muzičarima sličnog senzibiliteta, pa tako na albumu gostuju: Hrvoje Nikšić (Kukuriku Street, Tena Novak), Sven Pavlović (Uzrujan, Sumo), Igor Pavlica (Haustor, Jinx, Cul De Sac), Jakša Kriletić (Jinx, Darko Rundek Bend, Ihtis) i Stanko Kovačić (Stampedo, Šo! Mazgoon).

Šumski je kao i na zadnjem albumu "Baba spava" povjerenje dao sve popularnijem studiju Kozmo, a produkciju potpisuju Bojan Kotzmuth i Šumski. Izuzetan omot (koji se kao i svi dosadašnji albumi sastoji od ilustracija) je djelo dizajnera Darka Kujundžića i jednog od najoriginalnijih hrvatskih likovnih umjetnika Igora Hofbauera, inače zaslužnog za poznati vizualni identitet kluba Močvara.

Zvonko i gradski ured za kulturu

Rapa a sastama
Zvuk Močvare, 2003.

Miljenici publike (kod nas i drugdje) napokon imaju nosač zvuka. Objavljen prije par mjeseci, no ako još niste poslušali ovaj uradak, onda ste puno propustili.
Naime, tko su Zvonko i gradski ured za kulturu? Zvonko može biti svatko tko je ikad pokušao otići u gradski ured za kulturu i dobiti neke pare. I nije ih dobio. I onda je zapalio joint. S pandurom. I sve je bilo ok.
Sad kad je jasan kontekst u kojem se sve događa možemo se vratiti samom CD-u. Prvo što ostavlja dobar dojam je super odrađena naslovnica, izgleda privlačno, dobro je osmišljena i šalje vrlo jasnu poruku - i dok ispunjava sve što treba ispuniti svaki pop CD, ispod površine skriva pankersku estetiku i vrlo direktnu poruku.
Naravno, tada na red dolazi slušanje. Ukoliko ste očekivali nešto određeno, prevarili ste se, zapravo je riječ o stilski različitim (a opet povezanim) pjesmama, koje kombiniraju gotovo sve što možete zamisliti - od pank i r'n'r kombinacija do popa... Tako je jedna poletna na tipičan underground način, dok je druga primjerenija pacifičkim plažama, palmama i koktelima... Sve dok se ne nađete negdje u dekadentnim dvadesetima. Glazbeni vremeplov kojim putujete pedesetak minuta i uživate, a onda ga zasigurno opet poslušate.
Od same glazbe je nemoguće odvojiti tekstove pjesama, koje na zabavan, duhovit i vrlo promišljen način govore o otuđenosti, uživanju, mržnji, ljubavi... Nešto poput (jer citat je uvijek najbolji argument) "...i gubiš svo to vrijeme na izmišljanje kotača umjesto da uživaš u vožnji..."
Zvonko i gradski ured za kulturu su objavili odličan album, a nemati ga znači propusiti nešto izrazito važno za glazbenu scenu.