Snijeg u srpnju

Nije se mnogo razlikovao od ostalih. Barem ne fizički. Izgledom se uklapao u okolinu. Poput kameleona. Bio je povučen i, po mišljenju mnogih, bezveznjak. Nije pratio modu niti su ga zanimali tračevi. Bio je od one vrste ljudi s kojima nemate o čemu pričati. Dane je provodio buljeći u prazno i slažući lego-kocke. Čak i sada. U osamnaestoj godini. Njegova sestra je rasglasila to uokolo. Zbog toga je bio predmet poruge u cijeloj školi i okolici. Premda ionako nije imao prijatelja niti mu je bilo stalo do ičijega mišljenja, sestru je zamrzio zbog toga.

Njegova sestra! Prokleta kurva koja nije mogla otići u dućan, a da ne provede barem pola sata pred zrcalom. Uvijek u središtu pozornosti. Uvijek glavna u društvu. Svi su je voljeli i željeli biti u njenoj blizini, a ona je uživala u tome. Njega je izbjegavala ili hinila da ga ne poznaje. Čak su i roditelji otvoreno pokazivali da nju više vole. Ni u najluđem snu nitko ne bi pomislio da su oni blizanci. Ona, sa svojim haljinama i vječnim osmijehom i on sa svojim lego-kockicama. No... bili su.

Sjedio je na podu i pokušavao napraviti most koji bi spajao srednjovjekovnu tvrđavu s modernim supermarketom. Volio je suprotnosti. Ono što se ostalima činilo kaotičnim njemu je predstavljalo savršeni red. (Televiziju je gledao samo nakon završetka programa kad su je ostali gasili. Mogao je satima gledati "snijeg" na ekranu i igrati neku svoju, ostalima neshvatljivu, igru.) Ritual slaganja lego-kockica prekinuo je neki zvuk iz predsoblja.

"Ona!"

Proletjelo mu je mozgom i nehotice je zdrobio jednu kockicu.
Ušla je u sobu, prišla svom ormaru i izvadila kupaći kostim.
Nije ga ni pozdravila. Zatvorio je oči.
Odozdo je doprlo:

"Hajde, požuri! Jesi li sama kod kuće?"

Prepoznao je glas. Neki kreten iz njihovog razreda.

"Ne! Brat mi je ovdje."

Dolje je na trenutak zavladala tišina.

"Neka ide i on s nama." - rekao je kreten. Njegove riječi popratio je gromoglasan smijeh ostalih. Sestra je slegnula ramenima.
Pogledao je svoje djelo, a zatim šakama smrvio tvrđavu.

"Prošlost." - promrlja s prezirom. Zatim je ustao i izvadio svoje kupaće gaće.

Ubrzo je sjedio na stražnjem sjedalu automobila. Bilo ih je šestero.
Dva kretena, dvije glupače, on i njegova sestra. Vozili su se prema pustom jezeru. Oni su veselo čavrljali, a on je gledao u vrhove svojih cipela. Bilo mu je nepodnošljivo toplo.
Voda je bila hladna i zbog toga se nije kupao. Njegova setra, jedna kurva i kreteni su se nekamo izgubili.

"Perverzne svinje!"

Treća djevojka je ležala nekoliko metara od njega i sunčala se.

"Što si rekao?"
"Nemaju kontrolu nad sobom. Što misliš da sad rade?"

U očima su joj bili upitnici.

"Ne razumijem."
"Ništa, nema veze."

Okrenuo je glavu na drugu stranu, a ona je prasnula u histeričan smijeh.

"Što je bilo? Digao ti se?"

Njen smijeh mu je kidao živce.
Oblilo ga je rumenilo i odjednom je stegnuo u šaci poveći kamen koji je ležao blizu njegovih nogu.
Ustala je.

"Hoćeš li da se i mi malo zabavimo?"

Skinula je gornji dio kostima. Grudi su joj bile goleme, a bradavice ispupčene. To je bilo posljednje čega se kasnije sjećao.

Skočio je na nju i udario je kamenom po glavi. Udarao ju je dok su mu se pred očima izmjenjivale slike njegove sestre, snijega, lego-kocki, razrednih kurvi i kretena i neprestano je čuo taj prokleti smijeh.

Izgubio je osjećaj za vrijeme. Automatskim pokretima probijao je njeno meko tkivo. Raskomadao joj je tijelo na stotine komada i tu hrpu krvi, kostiju i mesa ostavio na plaži.
Nakon toga se okupao u jezeru, presvukao se, našao oštar kamen i otišao u šumu potražiti ostale.

U glavi mu je sniježilo.