Krešimir Pintarić

Kako sam bio prisiljen
zatražiti savjet ginekologa

 

1.

Žena i ja smo na ljetovanju. Ali ako je ovo godišnji, možda sam ipak trebao ljeto provesti na radnom mjestu. Naime, prije tri dana stigli smo na Pašman, na, kako smo tada mislili, dugo očekivani i zasluženi godišnji odmor. Ništa od toga, naravno. Umjesto da se odmaram i uživam u plodovima svog mukotrpnog rada, sjedim i pušim, prilično živčan, ispred biogradskog Doma zdravlja čekajući ženu da završi s pregledom. Ginekološkim.

To je upravo nevjerojatno. Barem kada je ona u pitanju. Ta nikada ne ide kod liječnika. Osim kada smo na godišnjem. Onda uvijek nešto pođe najgorim mogućim tokom. Prvi dan, nakon što smo se malo odmorili od puta, djelomično raspakirali i došli sebi, krenem u akciju, ali odmah dobijem crveno svjetlo. Kaže, nešto joj nije u redu s pičkom. Mislim, nije to tako rekla, ali to je bio smisao njezinih riječi. Nije da nisam pokušao slomiti otpor, ali sva moja nastojanja nisu postigla apsolutno nikakav uspjeh. Budući da trodnevno liječenje apstinencijom nije donijelo rezultate, odlučila je otići kod ginekologa.

Sjajan godišnji, nema što.

2.

Izlazi. Blista od sreće. Da nisam živčan, bio bih samo zbunjen.

Ne razumijem se u ginekološke preglede, ali ne mogu zamisliti nijednu stvar koja bi mogla izazvati, u najmanju ruku, ushit. "Što je?" pitam. "No, što je, je l' sve u redu?"

"Ne", kaže. Odgovor definitivno nije u skladu s njezinim raspoloženjem. Očekujem nastavak, ali njega nema. Ona i dalje blista, a meni i dalje nije ništa jasno.

"Što je onda, što si tako sretna, imaš osmijeh kao da si uskršnji zeko. Jesi rodila ili koji kurac?"

"Nemoj psovati. I smiri se", kaže. Prilazi mi i ljubi me u obraz. Ova je pukla, mislim si. Pogleda me i kaže: "Nije me pregledao".

Sasvim mi je jasno da je ova rečenica trebala sve razjasniti, ali nije.

"Što to znači?" pitam.

"Dao mi je recept. Imam gljivice. Točnije, imamo gljivice."

"Kakve gljivice? Što pričaš? Jesi normalna? Ja nemam gljivice."

3.

Nastojim biti miran ali ne uspijevam, jer osjećam da stvari izmiču kontroli. Pokušavam se uvjeriti da je sve u redu, da će sada uslijediti objašnjenje kojim ću biti u potpunosti zadovoljan. Brojim do deset. Zapravo, odustajem kod tri.

Znam da nema nikakvog smisla apelirati na zdrav razum i sustavnost u izlaganju, jer sam svjestan da moja žena počinje ondje gdje prestaje logika. U ovakvim situacijama jedino mogu računati na njezino milosrđe.

"Hoćeš li mi lijepo objasniti o čemu se radi", pokušavam još jedanput, nastojeći da mi glas zvuči ponizno, ako ne i molećivo.

"Smiri se. Sve ću ti objasniti. Ovakvo što nisam nikada doživjela. Kao prvo, mrzim ginekološki pregled. Kao drugo, ovo mi je prvi put da sam bila kod ginekologa, a da me nije pregledao. Kao treće, ovo je naj ne razgovjetniji i najhladnokrvniji ginekolog kojeg sam vidjela. Slušaj."

4.

[ulazim u ordinaciju, on sjedi za stolom]

GINEKOLOG. Dobar dan.

JA. Dobar dan.

GINEKOLOG. [ustaje, pruža mi ruku] Ja sam doktor Marko Nakićen. [potpuno sam zbunjena, pružam mu ruku, rukujemo se, on sjeda, traži nešto po papirima, ja ostajem stajati; i dalje zbunjena] Kol'ko imaš godina?

JA. Dvadeset pet.

GINEKOLOG. [diže pogled s papira] Dvadeset pet?! [spušta glavu, mrmlja] Petnajs.

JA. Molim?

GINEKOLOG. Petnajs, rek'o bi' ja.

JA. Molim?

GINEKOLOG. Petnajs, rek'o bi' ja. [diže pogled i promatra me; stojim i izgledam zbunjeno, u to sam sigurna] Jes' ti iz Benkovca?

JA. Molim?

GINEKOLOG. Jes' ti iz Benkovca?

JA. Ne, iz Osijeka.

GINEKOLOG. Udana? Da vidim prsten.

JA. Ne.

[opet spušta glavu, mrmlja neko vrijeme, onda diže pogled, mjeri me od glave do pete nekoliko puta]

GINEKOLOG. Jesam ti rek'o da izgledaš k'o da imaš petnajs?

JA. Svi kažu.

GINEKOLOG. Šta ti je?

JA. Imam nekakav svrab.

GINEKOLOG. To su gljivice.

JA. Što su to?

GINEKOLOG. Gljivice. [opet nešto traži, odustaje, uzima nekakve papire, počinje nešto pisati] Je l' tu dečko?

JA. Molim?

GINEKOLOG. [diže pogled] Jes' ti iz Benkovca?

JA. Ne, iz Osijeka.

GINEKOLOG. Dečko tu?

JA. Tu je.

GINEKOLOG. Ima on problema?

JA. Nema.

GINEKOLOG. Nema veze. Evo mu krema. [opet piše] Ideš li redovito kod svog ginekologa?

JA. Molim?

GINEKOLOG. Ideš li redovito kod svog ginekologa?

JA. Paaa… da.

GINEKOLOG. [diže pogled] Tko je on?

JA. Mislite - kako se zove?

GINEKOLOG. Da.

JA. Doktor Marčinko.

GINEKOLOG. A odakle je on?

JA. Iz Osijeka!

GINEKOLOG. Ne znam ga. Ima li on ultrazvuk?

JA. Molim?

GINEKOLOG. Ultrazvuk. Ima li on ultrazvuk?

JA. Nema on, ima ga bolnica.

GINEKOLOG. Jesi li išla na ultrazvuk?

JA. Zašto?!

GINEKOLOG. [ignorira moje pitanje, opet piše] Imaš redovite menstruacije?

JA. Da, da.

GINEKOLOG. Kada si imala zadnju?

JA. Paaa… prije… osam dana.

GINEKOLOG. [diže pogled] Prije osam dana počela ili završila?

JA. Završila.

GINEKOLOG. ‘Oćemo onda napisati osamnajsti?

JA. Može. [piše; pruža mi recepte i ambulantni list, stojim i gledam ga; i dalje zbunjena] Je l' to to?

GINEKOLOG. To je to.

JA. Doviđenja.

GINEKOLOG. Doviđenja.

5.

Sjedimo na terasi nekog bistroa. Glazba iz zvučnika je ugodno tiha, ali ne dovoljno da ne bih čuo kako je u pitanju ono smeće od Briskebyja. Ali to me živcira samo trenutak. Imam većih problema. Ozbiljno sumnjam u ženino duševno zdravlje. Čini mi se da je izgubila dodir sa stvarnošću. Gotovo sam siguran da jest.

I ja polako ludim. A za sve je kriv ginekolog koji ju je uspio uvjeriti da imam gljivice na kurcu. To je ipak malo previše. Čak i za moj kurac.

Žena je definitivno pukla. Sjedi za stolom i smije se lijekovima. Pokušavam izgledati ljuto da ne bih izgledao zabrinuto.

"Što piše?" pitam. "Što je smiješno?"

Ona mi pruža papir, pokazuje prstom jedan odlomak. Uzimam papir i čitam.

Rojazol gel za lokalnu primjenu u usnoj šupljini

Mala djeca dobivaju 4 puta po 1/4 mjerne žlice na dan; starija djeca i odrasli uzimaju 4 puta dnevno po 1/2 mjerne žlice na dan.

Gel se zadržava u ustima nekoliko minuta, a zatim se proguta. Preporuča se premazati gelom i zubnu protezu i ostaviti preko noći. Poslije prestanka simptoma valja nastaviti liječenje još nekoliko dana.

Pročitavši to, dižem pogled i vidim njezin osmijeh. I moj izraz lica je, pretpostavljam, manje ozbiljan nego prije, ali ne dam se tek tako razveseliti.

"Zvuči odlično, zar ne?" pita.

"Da, upravo odlično. Naročito ovo s protezom. Kao da im je Jonathan Swift ili netko sličan pisao upute. Ali to nema veze s kurcem. Što bih ja trebao raditi? Što bi ti trebala raditi?"

"Sve piše", kaže i uzima papir. Procjenjuje aktivnosti za okolnim stolovima: na polupraznoj terasi sjedi šestsedam starijih parova. Moglo bi ih se, onako na brzinu, razvrstati u dvije skupine: oni koji izgledaju zadivljeni Jadranskim morem i oni koji izgledaju mrtvo. S velikom bi se sigurnošću moglo ustvrditi, s obzirom na starost, da se svi njihovi problemi sa spolnim organima svode na pronalaženje. A vjerojatno je i slušna oprema na toj razini. Unatoč svemu tome, čita ispod glasa.

Rojazol vagitoriji

Primjenjuju se navečer, prije spavanja, sedam dana uzastopce. Vagitorij staviti što dublje u rodnicu.

"I to je sve?" pitam.

"Da", odgovara.

"Ne zvuči strašno. Dapače, mislim da se i neke druge stvari konzumiraju na taj način. Pomoći ću ti ako treba. Vrlo rado. Točno znam kako bismo ga mogli staviti što dublje u rodnicu."

Njezin pogled mi govori da ne treba pomoć. Njezin pogled govori da bih trebao držati usta zatvorena. Ali ja usta ne mogu držati zatvorena.

"Hajde, možda je ovo situacija iz koje svi možemo izvući koristi. Iz ovog bismo mogli izaći zdraviji. I to ne samo fizički. Mislim da bi čak i naša veza mogla ojačati, dobiti novi zamah."

Ipak zastajem da dođem do daha. Ona me previše dobro poznaje da ne bi iskoristila tu priliku. Njezin pogled mi sada, pak, nagovješćuje da ću se, nastavim li, ojačavati bez nje.

"A sada ćemo, svinjo, vidjeti što ti moraš raditi."

Opet čita.

Rojazol krema

Tanki sloj kreme se utrlja na oboljelo mjesto dva puta na dan, ujutro i na večer, a u bolesnika koji boluju od tineae versicolor samo jedanput na dan.

"Eto", kaže. Ona je time zadovoljna. Ja nimalo.

6.

Rekao bih da mi je žena luda. Nekako mi je lakše povjerovati da mi je žena luda nego da imam gljivice na kurcu.

"Čuj, bez obzira imao gljivice ili ne, nemoj nikome reći ni riječ o ovome."

"Zašto?"

"Jednostavno nemoj i gotovo."

"Ali, zašto?" uporna je.

"Zato što ne želim da itko povezuje moj kurac s gljivicama, i obrnuto, a pogotovo ne netko od mojih prijatelja, eto zašto. Nisi svjesna kakvu su zajebanciju u stanju složiti na moj račun. Meni ne pada na pamet takvo što pričati okolo. Vjeruj mi, to su okrutni ljudi. Znam što govorim."

"Nije mi jasno", ne posustaje. "Zašto im to ne bi rekao? Što je tu tako strašno?"

"Što je tu tako strašno? Zapravo ništa. Baš ništa. Sasvim lijepo to mogu zamisliti. Vratim se u Zagreb, one zlikovce u Osijeku da i ne spominjem, pitaju me kako je bilo na godišnjem, odgovaram im sjajno, dva puta dnevno sam mazao kurac zbog gljivica, a umjesto seksa sam upražnjavao klasično ojačavanje desnicom, eto kako je bilo. Radije bih im dao glavu na pladnju. A ako im ne kažem to s‚m, a oni to doznaju, bit će još gore. Već ih vidim kako mi prilaze, pokroviteljski stavljaju ruku na rame i kažu što je, čuo sam da si se na moru zabavljao premazivanjem kurca ili mislim da ti više neću karati ženu ili nešto slično. Nemoj mi to priuštiti, molim te. Mislim, i sam bih to uradio da sam na njihovom mjestu. Moraš shvatiti da se naši odnosi ne temelje na zajedničkim sklonostima, međusobnom povjerenju ili ljubavi već na vrijeđanju. Ili barem većim dijelom na vrijeđanju."

"Dobro, neću reći nikome iako mislim da je to užasno glupo. Stvarno od svega možete praviti zajebanciju. Lošu, rekla bih."

"Loša ili ne, zajebancija je i ja bih je rado izbjegao."

"Dobro, shvatila sam. A jesi li ti shvatio što trebaš raditi s ovom kremom?"

"Draga," pokušavam biti zao, "zaboravljaš jednu sitnicu: ja nemam oboljelo mjesto. Sa mnom je sve u redu. Ti si ta koja ima oboljelo mjesto."

"Onda potraži savjet ginekologa. Ili ga jednostavno maži cijelog", sliježe ona ramenima.

"E, ne mislim tek tako nekakvom kremom mazati cijeli kurac!"

Shvaćam da sam ovo rekao malo preglasno tek kada se dva starija para za susjednim stolom okrenu prema nama. Žena pogleda njih, pa mene i kaže: "Nisu stranci".

 

 

 

na prvu stranicu