Principi demokratskog stukturiranja

Kada se pokret oslobodi ideologije "nestrukturiranosti", biti će slobodan razviti oblike organiziranja koji su najprikladniji za njegovo zdravo funkcioniranje. Ovo ne znači da moramo zalutati u drugi ekstrem i slijepo oponašati tradicionalne modele organizacije. Ali, ne znači niti to da bi ih trebali slijepo odbacivati. Neke će se tradicionalne tehnike pokazati korisnima, iako ne savršenima; neke će nam dati uvida u ono što ne smijemo uraditi, u cilju realizacije određenih želja uz minimalne poteškoće za pojedince/ke u pokretu. Uglavnom, morati ćemo eksperimentirati s različitim oblicima strukturiranja i razviti široki spektar tehnika koje ćemo koristiti u različitim situacijama. "Sistem ždrijeba" je jedna takva ideja koja je nikla iz pokreta. Nije upotrebljiva u svim situacijama, ali je korisna u nekim. Potrebne su nam druge ideje za strukturiranje. Ali, prije nego što počnemo promišljeno eksperimentirati, moramo prihvatiti ideju da ne postoji ništa inherentno loše u strukturi kao takvoj - samo neumjerena manifestacija.

Dok se uključujemo u ovaj proces pokušaja i pogrešaka, moramo imati na umu neke principe esencijalne demokratskom strukturiranju koji su također i politički učinkoviti:

1. Delegacija određenih ovlasti određenoj osobi za određene zadatke kroz demokratsku proceduru. Pustiti ljude da pretpostave da poslovi ili zadaci na ogluhu znači samo da nisu pouzdano napravljeni. Ako su ljudi izabrani da odrade zadatke, pogotovo ako se to dogodi nakon izraza interesa ili volje da se to izvrši, to predstavlja obavezu koju se ne može ignorirati.

2. Zahtijevanje od delegata da budu odgovorni/e onima koji su ih izabrali. Na ovaj način grupa ima kontrolu nad osobama u poziciji moći. Pojedinac/ka može imati moć, ali grupa odlučuje o tome kako će se ona manifestirati.

3. Rotacija zadataka među osobama. Odgovornosti koje predugo ima jedna osoba, neformalno ili formalno, postaju vlasništvo te osobe i ne napuštaju se lako, te je grupa teško kontrolira. U protivnom, ako su zadaci, pak, preučestalo rotirani, osoba nema vremena naučiti posao, te zahtijeva osjećaj zadovoljstva što dobro obavlja zadatke.

4. Distribucija moći među što većim mogućim (i razumnim) brojem ljudi. Ovo spriječava stvaranje monopola moći i od onih na poziciji moći zahtijeva da se konzultiraju sa mnogim drugima u vršenju dužnosti. Također, ovo daje mnogima priliku da preuzmu odgovornost za određene zadatke i pri tome nešto i nauče.

5. Podjela zadataka po racionalnom kriteriju. Izabiranje nekoga na poziciju zbog toga što uživa simpatije u grupi ili dodijeljivanje teških poslova onima koji su omraženi, ne služi niti grupi ni pojedincu/ki. Sposobnost, interes i odgovornost u ovakvoj selekciji moraju biti glavni elementi. Ljudi moraju dobiti priliku da nauče vještine koje nemaju, ali ovo je najbolje učiniti kroz neku vrstu "šegrtstva", radije nego metodom "potoni - plivaj". Dužnost s kojom se osoba ne može nositi je demoralizirajuća. Također, isključivanje iz poslova koje netko može obavljati dobro ne ohrabruje osobu da razvije određene vještine. Žene su zbog svoje kompetencije kažnjavane kroz veći dio ljudske povijesti - pokret ne mora ponavljati ovaj proces.

6. Širenje informacija među svima što je češće moguće. Informacija je moć. Kada neformalna grupa širi nove ideje i informacije među sobom, a izvan grupe, već je uključena u proces formiranja mišljenja - bez grupne participacije. Što više netko zna o tome kako stvari funkcioniraju, to više može biti politički učinkovit.

7 Jednak pristup resursima potrebnima grupi. Ovo nije uvijek savršeno moguće, ali tome se treba težiti. Član/ica koji/a ima monopol nad potrebnim resursom (npr. tiskarski stroj ili tamna komora koju posjeduje muž) može neopravdano utjecati na korištenje tog resursa. Vještine i informacije također su resursi. One su pravedno dostupne tek kada su članovi/ice voljni naučiti druge ono što znaju.

Kada su ovi principi primjenjeni, oni osiguravaju da bilo koje strukture razvijene u pokretu budu pod kontrolom i odgovorne grupi. Grupa ljudi u poziciji moći biti će raspršena, fleksibilna, otvorena i privremena. Ona neće moći tako lako institucionalizirati svoju moć jer će zadnju riječ u donošenju odluka imati grupa kao cjelina. Grupa će imati moć predodrediti tko će imati moć unutar nje same.