UTJECAJI

Egzistencijalisti i bitnici

Nakon drugog svjetskog rata u Francuskoj se razvija umjetničko - bohemska potkulturna scena inspirirana egzistencijalističkom filozofijom, nadrealizmom i psihoanalizom.
Individualizam i humanizam isprepliću se s misticizmom i hedonizmom, pacifizam s anarhizmom, šansona s jazzom, istok sa zapadom, a tuga se liječi alkoholom i zagrljajima. Stare forme ustupaju mjesto novima, osebujnima i slobodnima, okviri postaju tijesni, ograde opet treba rušiti...
U isto se vrijeme u Americi javlja čitav niz pisaca novog stila i novog pogleda na svijet. Za prosječnog stanovnika Amerike (Sjedinjenih država) još od doba kolonizacije i izgradnje zemlje na djelu je uvjerenje da predan rad i brzi razvoj tehnike donose sva blaga ovozemaljska. I ponos. I moć koja uz to ide. Iz istog je razloga besmisleno razbijati glavu suvišnim problemima i komplicirati sebi život. Sve se da ubrzati, pojednostavniti i umnožiti. I zaista, bilo je tako. Zemlja je postala jaka i moćna. No, svo materijalno bogatstvo može nestati u trenu. Ratovi su to potvrdili. I prirodne katastrofe. Ipak, oči mnogih su zatvorene, a um zakočen. To se ljudsko mnoštvo još uvijek sporazumjeva s uobičajenih desetak rečenica, štedi i grbači, a uvečer sluša radio prijenose baseball utakmica i podriguje dok ispija pivo iz limenki.
Bratija koja je zauzela oporbeni stav prema takvom društvu i sve individue naklonjene umjetnosti koje su bježale od stvarnosti i lažnog sjaja svjetine nazvane su bitnicima. Dragovoljno su prihvatili neizvjesnost i gubitništvo.

Baš u to doba ubrzano se razvijaju novi mediji, pojavljuje se televizija….
I rock and roll. U početku je poistovjećen sa zabavom, glazbom pogodnom za ples koja se obraća isključivo srednjoškolcima i koja neće preživjeti duže od bilo koje druge modne ludosti. Greška!
I u drugim se mas medijima pojavljuju zanimljivi likovi. Na filmu briljiraju Brando i Dean, buntovni tipovi koji najavljuju raskid s tradicijom i kulturom starih.
Po prvi put se počlinje otvoreno govoriti o mladenačkim strastima i problemima odrastanja. Malo po malo stvara se rezervat mladih (još uvijek u državi starih).
Shvativši da novonastalu situaciju mogu novčano dobro iskoristiti diskografske kuće okreću se novom tržištu. Razvija se, po prvi put u povijesti, čitava industrija koja se obraća mladeži. Ali, tko mladeži daje novac? Roditelji, naravno, no to ne mijenja činjenicu da se svijet okreće zbog razigranih teenagera kojima je na pameti samo ludiranje uz bučnu glazbu. Treba uživati dok se može, jasno im je. Problemi će ionako doči čim se krenu uklapati u svijet odraslih.

Istini za volju, iako Elvis i kompanija nisu odgovarali tradicijom zadojenom društvu, teško je reći da je u tim godinama postojala ikakva jasna ideja o rocku kao zvuku revolucije. Prije se može reći da se radi o (žestinom dotad nezabilježenom, ali ipak samo) sukobu generacija. Eksplozivnoj smjesi nedostajalo je još sastojaka.

POČECI

Freakovi

Poslijeratni optimizam, nove tehnologije i relativno materijalno blagostanje, ali i mučna iskustva nedavnih ratova, potiču ontološku glad naraštaja koji počinje otvoreno prezirati bezidejni način života običnih ljudi (straight people, plastic people...).
Uz imati postalo je bitno i biti.
Početkom 60-ih u High Ashburryju, dijelu San Francisca grada koji će postati kolijevkom novog pokreta, okupljaju se bitnici. Oko njihovih književničko - glazbeniekih družina okupljaju se studenti, a zatim i drugi znatiželjnici i istomišljenici, protivnici i preziratelji nametnutih društvenih normi i furioznog razvoja tehnike (kojeg je očiti rezultat gubitak ljudskosti i potpuno otuđenje).
Svi su odreda pobornici hedonistiekog stila života i brzog rastvaranja svijesti. Nazvani su freakovima. Obieni ih ljudi smatraju amoralnim, lijenim i prljavim, no ima i onih koji u svemu tome vide romantični povratak u djetinjstvo pa čak i svojevrsno civilizacijsko pročišćenje. Bilo kako bilo, ostarjelom su egzistencijalističko - boemskom bitništvu utopljenom u jeftini alkohol dodali žestinu agresivnih teenagera. I nove opijate.

Na globalnoj političkoj sceni nastavilo se zaoštravanje (blokovska podjela, hladni rat, trka u naoružavanju i istraživanju svemira, Kubanska kriza, Berlinski zid, rat u Vijetnamu...)

LSD

Beatlesi, Stonesi i Who-ovci s jedne, a Dylan s druge strane oceana, predvode novi rock naraštaj debelo agresivniji, buntovniji i bučniji od prethodnog. Pojavljuje se čitav niz instrumentalističkih virtuoza. Pomjera se dobna granica rock slušateljstva. Razbijaju se i napuštaju trominutno-troakordne strukture skadbi, a počasno mjesto u postupku stvaranja dobivaju eksperimentalni postupci i povezivanje s različitim utjecajima: od klasične glazbe i jazza do etna. Rock više nije samo teenagerska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije. A smjesa je sve bliža eksploziji...

- Ovo je dietilen lizerginske kiseline - pokazivao je stari doktor javnosti, putem TV-a, sadržaj epruvete koju je sobom ponio. - Ako još niste čuli za nj, čut će te!

Opunomoćenici diskografskih kuća koje nisu željele kaskati za vremenom i konkurenciji gledati u leđa počinju lutati zaljevom u potrazi za novim izvorima zarade. Zlatna groznica još jednom zahvaća područje San Francisca.
Za skromnih dvadeset i pet tisuća dolara Jeffersoni pristaju snimiti svoj prvi album Takes off, pomalo nespretan i nedorečen, ali iznimno bitan komad plastike koji je najavio zdravu simbiozu psihodelije i folka.
Za smiješnih pet tisuća dolara Country Joe and the fish snimaju malo remek djelo nazvano Electric music for the mind and body, album s kojeg se, kako je netko rekao, cijedio LSD. Krenulo je.

Stil

Hedonizam koji odbacuje vrijednosti judeo-kršćanske etike, česta i masovna okupljanja na rock festivalima, ljubazno i blagonaklono ponašanje, iskrenost i izravnost u nastupu, dijeljenje hrane i postelje, ples i spontana prijateljstva ... Nije li svijet upravo spašen!?
Iluzija superiornosti i dosegnutog raja širila se svijetom.

Istovremeno, u dnevnim se novinama za pripadnike novog pokreta koriste pogrdni izrazi : lijeni, prljavi, drogirani, dugokosi, promiskuitetni... Čitav se pokret naziva ponižavajućim kultom, parazitizmom i dekadencijom. Ali, ono što drugima izgleda kao parazitizam zapravo je neusiljeno preziranje privatne imovine i načina života koji iz nje proizlazi.
Kapitalizam je surov i bezdušan sustav koji iscrpljuje i ugnjetava, njegovom se smrtonosnom zagrljaju treba oduprijeti. Škole produciraju nove kapitaliste i /ili/ radnu snagu bez osobnog identiteta i duhovnosti stoga je dužnost svakog svjesnog oporbenjaka napustiti školu (ili posao) i neposluhom iznova aktualizirati stare ideje o jednakosti po rođenju i nagrađivanju prema radu i potrebama.

Napustiti školu i živjeti na ulici, u komuni, sa istomišljenicima, na granici zakona, biti prezren od običnog svijeta, odvratno je, ali još uvijek nije najgore, puno gore je biti rasno drukčiji, biti crn ili crven. I prema jednima i drugima hipici imaju jasne simpatije. I jedni i drugi imaju zanimljivu kulturu i sustav duhovnosti usklađen s prirodom. Indijanci su gotovo istrijebljeni i stjerani u rezervate, a crnci su još donedavno bili roblje. To je razlog za ispriku i sram zbog vlastite, bijelačke, privilegiranosti.

Razvija se opozicijska svijest, nevjerovanje establishmentu, nevjerovanje starijima, osuda licemjernog ponašanja, odbacivanje rasnih, vjerskih i spolnih nejednakosti, odbacivanje nacionalnosti i porijeklom određene pripadnosti religijama, odbacivanje novca i društvenog statusa, a sve u ime općeg bratstva i traganja za osobnim identitetom.
Hrabar je to i nadasve plemenit čin.

Usvojen je model kritike svega postojećeg i prezir prema institucijama države. Uostalom, država je sila iznad čovjeka, iako je njegovo djelo, baš kao i religija. (vidi: Bogumili)

Prvo hipijevsko okupljanje (Human Be-In) održano je u siječnju 1967 u Golden gate Parku u San Franciscu. Na letku koji je pozivao zainteresirane na okup pisalo je da će se : ...sjedinjenje ljubavi i aktivizma... konačno dogoditi kad se politički aktivisti s Berkleya i hipi zajednica ...sastanu na ovom plemenskom skupu. Došlo je 10.000 ljudi. Među njima i Gratefuli, Jeffersoni, Big brotheri i Quicksilveri.

Bili su čupavi i čudni. Glazba me nije baš zanimala,
ali znao sam da im se ne piše dobro.
Ken Kesey

Hipici slave otvorenost u nastupu, preziru skrivanje pravih namjera i licemjerstvo. Preziru prikrivanje emocija. Njihovi su razgovori kombinacija smijuljenja, nadrealističkih slika i nedovršenih rečenica razbijene logike.
U skladu s istočnim učenjima usredotočeni su na sada i ovdje. Stoga je i čitav život samo serija spontanih događanja i igara. Glupiranja, reklo bi se jasnije.
Zapravo, oni i jesu usmjereni na igru i zadovoljstvo. (Utopija? Infantilizam?) U svakom trenutku i u svakom slučaju treba odbaciti bol i nezadovoljstvo, svaku prisilu, pa čak i rad, jer ni on nije ugodan. Slobodno pjevanje i plesanje, okupljanje radi zabave, bilo u koje doba i bilo na kom mjestu dio je stila. Stalna je i njihova potraga za zadovoljstvom i ugodom, igrom i zabavom, stalna je i potreba za egzistencijalnom i ontološkom nesigurnošću koja je shvaćena je kao oslobođenje od stega, a ne kao razlog za zabrinutost ili preispitivanje postojećeg stanja stvari.
Ni tijelo ne mora biti mišićavo i jako, nego upravo nježno, mlitavo i nenasilno. Beživotnost tijela i nespretnost pokreta dokazuju dosljednost nepripadanja grubom i okrutnom svijetu plastičnih straight-ova. Uostalom, duh je iznad materije, iznad tijela.
Istok, koji nije tehnološki usmjeren niti opsjednut sukobom s prirodom jako ih je privlačio, a kao dodatak samoistraživanju i samopoboljšanju i općenito potrebi za individualnošću, značajno mjesto dobiva upotreba halucinogena. Do samospoznaje se dolazi kroz vrata percepcije.

Kosa je simbol pobune, slobode, individualnosti i ponosa. Duga je i lepršava, divlja i razbarušena, neukročena i neukrotiva, baš kao i priroda...
Najpoznatija rock opera tog doba zvala se, jasno...

Acid trip jamovi - četrdesetminutne skladbe Gratefulla i Quicksilvera, jasne političke poruke Joea McDonaldsa, nova ženska seksipilnost Grace Slick i Janis Joplin... raskid su s tradicijom Tin Pan Alley-a i humorističnom zabavom za stupidne.
Glazba je dio životnog stila. Slobodna i improvizirana, ritmički, melodijski i harmonijski prati širenje svijesti i tijek halucinacija. Formom je i sadržajem različita od stroge i predvidljive glazbe koju su slušali straightovi, stari i neprosvijećeni.

Takvi stavovi, takvo ponašanje i takva kultura, snaga su koja će izmijeniti svijet. Mržnja i rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Nacionalne, rasne i vjerske podjele utopit će se u bratstvu ljudi. A svuda će odjekivati glazba.

Može se reći da je i kod hipika postojala hijerarhija. Ne, doduše pretjerano nasilna i održavana silom i plaćenom vojskom, ali je postojala. Na istoj je pozornici bilo moguće vidjeti i bosonoge frulaše i violiniste u seoskoj odori, dugokose mladiće i gologrude djevojke u indijanskoj odjeći s cvijećem u kosi. No, znalo se tko je tu spirit leader, a tko teenager u potrazi za seksom i drogom. Znalo se tko je u suglasju s kosmičkom energijom, a tko je tek početni tragač za smislom. I to je otprilike sva hijerarhija.
Onaj usuglašeni, prosvjećeni (bogumilski rečeno usavršeni iliti svršitelj), ne može nazad. On je prekinuo sve veze s plastičnim, lažnim, umjetnim, neprirodnim itd. svijetom.
Početnik se, dakle, još može vratiti. I vraća se. On se još uzbuđuje zbog nepravdi i spreman je boriti se. Usavršeni ne.
- Čovječe, sve je to nevažno i prolazno. Sve je u tebi. Zašto te vanjski svijet uzbuđuje!?
Početnik je još zaplašen mogućom kaznom od autoriteta. Usavršeni ne.
- Čovječe, pa oni ti samo pokazuju tko si i gdje si.
Jasno, usavršenih je bilo vrlo malo. Uostalom kao i u svim drugim pokretima. Najmanje ima ideologa i onih potpuno predanih i uvjerenih. Većina su pozeri ili puki prolaznici, a ima i običnih prevaranata, narkomana, kriminalaca, snalažljivih poduzetnika, nasilnika svake vrste...
- Pa što da sam uzeo tvoje čizme... vozio tvoj auto... razbio tvoj stereo... mislim, ono...
Plahost i stidljivost, suzdržanost i samozatajnost - nepoželjne su odlike. Stoga, teško neprilagođenima! E, pa, druže, brate i hipiče...!

* * *

Pobuna je STIL, a njezin je poklič SLOBODA!
Među članstvom su odjekivale parole:
Mir!!
Ljubav!
Vodite ljubav, a ne rat!
Među politički angažiranim članstvom čule su se i parole posuđene iz bratsko - susjedskog studentskog pokreta:
Striktno je zabranjeno zabranjivati!
Revolucija prestaje onog trena kad se za nju treba žrtvovati.
I jedni i drugi usuglasili su se na:
Uživajte!

* * *

Naš program je kulturna revolucija kroz potpuni napad na postojeću kulturu... naša muzika, naša odjeća, naši domovi, način na koji govorimo i hodamo, način na koji raste naša kosa, način na koji pušimo i vodimo ljubav, jedemo i spavamo - sve to predstavlja jednu poruku: sloboda!
John Sinclair

Zašto pleme? Jer taj termin nagovještava model novog društva...
Ova nova (pod)kultura je zapravo slična drevnom i uspješnom plemenu europskih Roma, grupe bez nacije i teritorija.
U pitanju je sinteza gandijevskog seoskog anarhizma i sindikalizma.. Pleme nudi osobnu odgovornost umjesto apstraktne centralizirane vlade... (ono je) reakcija na rastuće ludilo modernih nacija... Muškarci, žene i djeca, svi koji žele slijediti izvanvremensku stazu ljubavi i mudrosti, u nježnom društvu neba, vjetra i oblaka... oni su pleme o kojem govorim!
Gery Snyder

Rekao sam da ne priznajemo nikakvu nacionalnu zastavu... nikakvu naciju... samo crvenu i crnu zastavu radničke klase.
Daniel Cohn Bendit

I zaista, stvoreno je globalno pleme koje ima svoje simbole i vrijednosti. Osjećaj pripadnosti i posjedovanja vrijednosti zbog kojih se isplati živjeti (a uz to nisu dio vladajuće kulture ni nasljeđa kojeg se treba sramiti) - daje sigurnost, a način vrednovanja i izbora vrijednosti potvrđuje ljudskost i kreativnost svakog pojedinca.
Pojavljuje se stav: mi i oni. Mi smo, dakako, ljudi, a oni su (straight people) svinje i mi smo protiv njih. Čitav se svijet zapravo dijeli na prosvijećene (nas) i neprosvijećene (njih), ali, što je u svemu najbitnije, bez obzira na rasu i vjeru. Podjela je isključivo kulturna.

Ljubav i mir

Pitanje ljubavi u hipi ideologiji nije samo pitanje seksualnih sloboda i ljudskih prava nego i slavlje života, ljudske topline, oslobađanje od tabua, poštivanje drugih i njihove volje, preispitivanje patrijarhata...
Ljubav je posebna vrsta moći. Nju simbolizira cvijet. Cvijet je lijep i prirodan, divlji i opojan. On označava i nježnost i otvorenost. Kad policija postane gruba prema njima oni uzvraćaju cvijećem.
Svijet koji počiva na gruboj sili, grub je. Svijet koji počiva na pažnji i blagosti, lijep je.

Želiš je držati za ruke!? Ma daj, želiš je valjda opaliti.
Grace Slick

Istinu govoreći, ni jedna dotadašnja generacija nije tako naglo i superiorno otkrila i oslobodila svoju seksualnost. No, neki su cinici tvrdili da je to tek nezreli oblik ljubavi, predgenitalni i predpubertetski, a neki su još, potpuno nedobronamjerno, primijetili da je rečeno kako revolucija prestaje onog trena kad se za nju treba žrtvovati, pa ako se isto pravilo primjeni i na ljubav (a primjenjuje se, primjetno je), o njoj se ne može ni govoriti.

VRHUNAC

Woodstock : nekoliko stotina tisuća ljudi, možda i čitav milijun, tri dana muzike, ljubavi i mira, golih grudi i seksa na otvorenom, a sve bez ijednog ozbiljnog incidenta (izuzme li se kratka tuča između P. Townsenda, leadera grupe Who i A. Hoffmana, političkog aktivista). Nikad se ništa sličnog nije dogodilo u povijesti čovječanstva.

Višednevno okupljanje na festivalima, kao privremeni, a komune, kao trajniji pokušaj organiziranja alternativnih oblika zajedničkog života, iskren su stav i jasna želja. Također, zanimanje za okoliš i čistu hranu, zatim i tolerancija prema različitima, oslobađanje seksualnosti, put k duhovnosti i samoistraživanju (ne nužno i religioznim institucijama), preispitivanje načina proizvodnje i raspodjele, oporbeni stav prema nametnutim autoritetima...

KRAJ

Politički radikali i hedonisti

Za većinu hipika droga uopće nije bila sredstvo kojim će ubrzati proces samospoznaje ili proširiti svijest (ionako nisu imali što proširiti, bili su pozeri koji su stimulanse koristili zbog trenutne ugode). A san o vječnoj ugodi i o vječnom orgazmu ipak je samo san. I san o o vječnom stanju podignute svijest također je samo san. I erotske i psihodelične utopije su ipak samo utopije. Osim toga, učestala upotreba stimulansa i opijata ruši strukturu mozga i rezultira strahovima i boleštinama, a nikako vječnom ugodom.

Stav o potrebi brze preobrazbe društva, koji su politički angažirani dijelovi pokreta, izvukli iz marksističke teorije o otuđenosti rada, čista je naiva koja je radikale odvela u terorizam. Promjenom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, za što su se zalagali, ne mijenjaju se sredstva sama, čak ni uspješnost poslovanja ili raspodjela viška vrijednosti.

Pastoralom su se i dalje zanosili oni zainteresirani za širenje vlastite svijesti, oni koji su oslobodili sebe svake odgovornosti za sudbinu svijeta, čak i za vlastitu egzistenciju i budnost. No, kako je ljudski organizam nemoguće održavati na životu (što je pak preduvjet ugode) bez hrane i pića, a za što je opet potreban novac, mnogi su bez grižnje savjesti uzimali socijalnu pomoć. Time su se vratili u zagrljaj društva, kojeg i dalje nisu držali prihvatljivim. Grubo rečeno, iskorištavali su ono što su prezirali. U svijetu odraslih to se naziva podlost. I što je vrlo zanimljivo, potpuno je suprotno dosadašnjim društvenim uređenjima u kojem su moćni iskorištavali nemoćne. Istina, djeca su uvijek iskorištavala roditelje, a njihova je pobuna uvijek bila više ili manje simbolična. Zašto tako ne bi bilo i u (pod)kulturnim pokretima?
Čovjek, uostalom može birati : može osjećati krivicu, a i ne mora, može sudjelovati, a i ne mora... Slobodan je. To što je, ujedno, dijelom i predodređen, manje je bitno u ovom slučaju.

Gospodo, vrijeme je odrasti! Vrijeme je priznati i ljepotu i ružnoću svijeta. A za anarhiju (kao i hedoniju) čovjek treba najprije vladati sobom.

...sve je bilo pakleno...automobilske gume su gorjele, širio se zagušljivi dim... - pričao je Jerry Garcia o Altamontu, kroz dobrohotni smjeh i stisnute zubiće. Ništa čudno. Greške, zakon odstupanja, nagon samouništenja, nedorečenost i prijetvornost... (Svaki je sustav stalno u opasnosti).

U High Ashburryju, sada već zvanom Hushburry, 1969. je bilo 100.000 bjegunaca od kuće, nezaposlenih i zdravstveno nezaštićenih. Ekonomski razvijeno društvo to je još moglo podnijeti. No, pojavila su se silovanja, spolne bolesti, tuče, krađe i prijevare, kako to već biva tamo gdje je puno ljudi, gdje je sloboda potpuna, svijest uzburkana stimulansima, a samokontrola (samospoznaja) nikakva. O higijenskim navikama da se i ne govori.
Oni koji su se rugali plastičnim ljudima našli su se okruženi plastičnim hipicima.

Mansonova freak out porodica počinila je okrutna ubojstva i na zidovima ostavila natpis PIGS. Hells angelsi su na Altamontu mlatili i publiku i muzičare. Jedan je mladić ubijen.

Hipijevska verzija ljubavi - postajalo je sve očitije - infantilna je i nedorečena, nije postojana i završava čim prođe prvotna fasciniranost i počne uzajamna briga i pažnje, organizacija i obveza koja uključuje i dio žrtve. Kako će prihvatiti ideju ljubavi onaj koji još nije raskrstio sa svojim egoizmom, niti ga je uopće postao svjestan? O dobru i zlu da se i ne govori!

Propast komuna

Zapadna je civilizacija odavno krenula putem jačanja individualnosti nauštrb kolektiviteta i u isto vrijeme jačanja ljudskog nauštrb božanskog te slobode nasuprot potčinjenosti. Ipak, doza zajedništva (iz čisto bioloških i emotivnih razloga, kao i iz ekonomskih, da ne nabrajamo i druga) nužna je. Iz tog razloga nastaju različite zajednice. Stupanj kohezivnosti zajednica (cjeline) ovisi ponajprije o podudarnosti interesa i sklonosti pojedinaca (dijelova).
Hipi komunu, kao jedan od oblika udruživanja, karakterizira idejno i kulturno zajedništvo, ali i individualnost ( na granici anarhizma ) te gotovo potpuno odsustvo ekonomskih interesa. Takav spoj, u uvjetima materijalno i tehnološki usmjerene civilizacije, ne obećava dugotrajnost. Kad se svemu tome pridoda još i nesposobnost članstva za odricanja, žrtvu ili fizički rad, kao i činjenicu da društvo iz kojeg su pobjegli (i u koji se mogu vratiti) ipak nudi dovoljno slobode i egzistencijalne sigurnosti, brzi kraj je neizbježan.

Hipi scena se raspukla na one sklone samoistraživanju, mistici, seoskoj pastorali, hedoniji i drogama, te na one sklone bržem mijenjanju čitavog društva, radikalne ljevičare sklone nasilju i nametanju vlastitih zamisli kao idealnih rješenja za sve.
Hedonisti su se povukli na selo i nastavili s ugodom, eko poljoprivredom i solarnom energijom. Radikali su se odali nasilnim metodama borbe.
Oni manje radikalni, ali i manje skloni pastorali, postali su političari i biznismeni i okrenuli se borbi protiv puritanizma i licemjerja, kroz institucije ili mimo njih, ali svakako uz vlastitu korist, djelujući kao tajno bratstvo odano vječnoj prisezi.
A oni najmanje radikalni uživali su još neko vrijeme i polagano se utapali u sivilo straight-ova.

DAKLE...

Bill Graham: Plesati, pjevati i jebati se po grmlju zna doista svatko. No, nadao sam se da će čovjek koji na koncertu čuje Gratefull Dead, M.Daviesa i slične ujutro ustati s namjerom da nešto učini... Dolazili bi na koncert i govorili da im treba besplatna glazba. Zapitao sam jednog momka: Što ti je otac, daj mi njegovu adresu!, odgovorio je: Pekar, što će ti njegova adresa? Pa da uzmem besplatno kruh.
Znali su oni da je nemoguće sve dobiti besplatno, no naivno su vjerovali da ako su oni stekli svijest o tome da treba stvoriti pravedno i novo društvo da su to stekli i svi drugi i da će sutra svi zajedno živjeti u novom svijetu, baš onakvom kakvim su ga oni zamišljali : muzika, seks, droga, cvijeće, život u komuni...To je divno, ali - utopijski. ... Vrlo je malo njih motivirano prosvjedovalo protiv društva. Kada bi nekoga upitali . Pa dobro, što ti znaš o političkom usmjerenju svoje zemlje, što znaš o Vijetnamu?, dobivali bi odgovor : Ostavi me na miru!

Za najveći dio naraštaja, hipizam je bio prolazna moda. Istina, moda koja je ponešto promijenila i čiji odjeci još traju ali je zapravo ( bila ) samo trenutku prilagođena vječna potreba za otporom, slobodom i ugodom .
Kao i svaka moda i ova je privukla mnoge kojima ništa nije bilo jasno, ali su željeli sudjelovati, u ovom slučaju napušiti se i pjevati. Čitav se flower power uljuljao u san o vlastitoj važnosti. Nisu ni počeli mijenjati svijet, a već su vjerovali da su stvorili novi. I to savršen.
High Ashbury je bio laboratorij, a krajnji rezultat eksperimenta bilo je razočarenje za sve koji su vjerovali da je jedino rješenje biti stondiran!
Ekstremisti uvijek upropaste i najbolje zamisli, istina je, ali stvari ionako krenu krivo čim ih se dohvati duhovna sirotinja ( a nju je nemoguće isključiti ili zaobići ). Tako je oduvijek bilo. Tako je bilo i ovaj put.
U konačnici, učinili su gotovo isto što i klinci pedesetih : uživali prije nego ostare.

Sve u svemu :

Pretvaranje svijeta u umjetničko djelo, rada u igru, obveze u ugodu... pričekat će neka druga vremena. I neke druge ljude.

Ljubav i mir su univerzalne teme,
vara se onaj tko misli da su ostale u 60-im!
J.Lennon

I, jasno, ostalo je puno dobre glazbe.