Izvorni uvod

U vrijeme kada se oblikovao pokret za oslobođenje žena postojao je velik naglasak na tzv. grupama bez vodstva, nestrukturiranim grupama, kao glavnim oblicima u pokretu. Izvor ove ideje bila je prirodna reakcija na prestrukturirano društvo u kojem se većina nas zatekla i koje je drugima dalo neizbježnu kontrolu nad našim životima, te kontinuitet elitizma
lijevih i sličnih grupa među onima koje su se navodno borile protiv ove prestrukturiranosti.

Ideja nestrukturiranosti postala je fetiš. Ona je isto toliko malo ispitana koliko se o njoj puno govori, ali ipak je nekritički prihvaćena i postala je bitan dio ideologije oslobođenja žena. U ranom razvoju pokreta to nije mnogo značilo. U početku, definirala je svoju glavnu temu kao podizanje svijesti, a "nestrukturirana atomizirana grupa" je bila odlično sredstvo za postizanje ovog cilja. Njena slaba povezanost (u smislu "službenosti", op.prev.) i neformalnost ohrabrivale su ljude na participaciju u diskusijama i često je upravo takva atmosfera iznjedrila osobne uvide. Iako ništa ozbiljnije od osobnih izlaganja nije izniklo kao rezultat ovih grupa, to nije bilo važno, jer ionako njihova svrha nije prelazila te okvire. Osnovni problemi nisu se pojavili dok pojedine atomizirane grupe nisu iscrpile vrline osvješćivanja i odlučile učiniti nešto konkretnije. Tada su počele posrtati jer većina grupa nije htjela mijenjati svoju strukturu onda kada je odlučila promijeniti svoj zadatak. Žene su u potpunosti prihvatile ideju "nestrukturiranosti", ali nisu shvatile njene granice. Ljudi bi pokušali iskoristiti "nestrukturiranu" grupu i neformalne sastanke u svrhe za koje one nisu bile prikladne, i to iz pukog vjerovanja da bi druge forme neizbježno bile represivne.

Ako pokret želi napraviti korak dalje od ovih elementarnih stadija razvoja, mora napustiti neke svoje predrasude o organizaciji i strukturi. Ne postoji ništa inherentno loše u njima. Istina je da mogu biti, a često to i jesu, zloupotrebljene, ali odbaciti ih zbog zloupotrebe bio bi čin nijekanja metoda za naš daljnji razvoj. Moramo shvatiti zašto "nestrukturiranost" ne funkcionira.

"Tiranija nestrukturiranosti" prvi je put objavljena 1970. zbog potrebe za organiziranjem pokreta za oslobođenje žena u SAD-u, u skladu s njegovim (pokreta; op. prev.) težnjama da se sa same kritike društva usmjeri ka njegovoj promjeni. Zbog toga su primjeri koji su korišteni u tekstu specifični za taj pokret, ali svatko/ka tko je bio/la (ili je) uključen/a u "nestrukturiranu" grupu moći će povući paralelu sa vlastitim iskustvima. Često je najviše frustrirajuća pojava u progresivnim borbama ta što se iz generacije u generaciju ponavljaju pogreške onih prethodnih. Učenje iz povijesti ovih borbi može nam pomoći da ne radimo iste pogreške... [Uvodnik Anarhističke Federacije, danas Anarhističke Federacije Britanije i Irske, 2000.]

Tekst "Tiranija nestrukturiranosti", Jo Freeman, prvi je put objavio pokret za oslobođenje žena u SAD - u 1970. Ponovno je objavljen u Berkeley Journal of Sociology (Berkeley sociološki časopis) 1970., i kasnije kao pamflet 1972. u izdanju Agitprop - a. Kao pamflet, ponovno ga je objavila ženska grupa iz Leedsa, članica Organizacije revolucionarnih anarhista/kinja (ORA), a kasnije je umnožavan od strane sekcije Udruženja Radnika/ca Anarhista/kinja iz Kingstona (AWA). Nakon toga je objavljen u suradnji Dark Star Press i Rebel Press 1984. u pamflet "Untying the Knot - Feminism, Anarchism and Organisation" (Odmrsimo čvor - feminizam, anarhizam i organizacija), a štampala ga je Algate Press [84b Whitechapel High St, London E1]. Tijekom 1996. tekst je postavljen na internet na adresi http://www.tigerden.com/~berios/tos.txt . Ovo je izdanje bazirano na tom tekstu. (AF, 2000.)