Škola

Opet sam dugo spavao i kad sam ustao, svi su već otišli negdje. Ostavili su mi biskvite i juice u dnevnoj sobi. Doručkovao sam iza kuće i zapalio cigaretu. To mi je bila posljednja koju sam imao, a nisam ih vidio nigdje u gradu. Sve je bilo vrlo tiho. Par starijih ljudi pljevilo je svoje vrtove. Slušao sam povremene zvukove golubova, pčela i djece koja su se igrala na ulici. Iznenada je niz ulicu dojurio Mikial na svojem triciklu. Teretni dio je bio pun raznog posuđa za kompostiranje, koje je sakupljeno nakon prvomajske proslave.
"Zdravo Tom," rekao je hvatajući dah, "Žurim na sat prirode koji se događa ovaj tjedan, onaj sa hologramima i svim, znaš... Hoćeš ići?" izgovorio je gotovo u jednoj riječi.
"Može."
"Super, idemo onda."
Išao sam za Mikialom kroz nekoliko ulica, sve do sljedećeg bloka. Ušli smo u kuću na kojoj je pisalo: Učiteljski kolektiv - podružnica 961. Unutar učionice nalazili su se stolovi poredani u tri kruga i na njima je bilo nekih 30 do 40 kompjuterskih ekrana. Učiteljica je stajala u sredini tog velikog kruga. Učionica je bila gotovo puna, a djeca su pričala između sebe tiho, ali uzbuđeno. Nas dvojica smo sjeli na slobodna mjesta u zadnjem redu. Učiteljica je bila pomalo iznenađena što me vidi na satu osnovne škole i rekla je da ćemo nas dvoje morati djeliti terminal. Djeca su osjetila da će predavanje uskoro početi i automatski su se stišala. Mlada i privlačna učiteljica izgledala je vrlo ozbiljno. Bilo je očito da nije naučena na predavanja, jer još uvijek je bila pomalo nervozna zbog činjenice da predavanje počinje.
"Dobro jutro, moje ime je Jo. Uglavnom živim i radim u kulturnom centru u Institutu za socijalnu i političku ekologiju, a članica sam školskog kolektiva. Članovi i članice Instituta rade već duže vrijeme na stvaranju masivne baze podataka koja koristi holograme za prikazivanje života i ekologije svake regije. Posebna pažnja je posvećena socijalnoj geografiji, koja se bavi time na koji način je čovječanstvo prilagođavalo ili oštetilo prirodu u lokalnom kontekstu, ali i time na koji način je priroda u regiji oblikovala i odredila život i kulturu ljudi u regiji."
"Ta baza podataka se zove "Reclus", po velikom anarhističkom socijalnom geografu drugog milenija. Baza podataka ima sličan sistem njegovoj Univerzalnoj geografiji u 19 dijelova, gdje je količina prostora dana svakoj regiji direktno proporcionalna masi njene zemlje. Učiteljski kolektiv je nakon saznanja o projektu Reclus zamolio ako možemo stvoriti posebnu dječju verziju, te su me zamolili da odem u sva susjedstva po jedno poslijepodne i pokažem vam kako se koristi. Velik, tek nedavno razvijen hologramski projektor će ostati ovdje i nakon toga će se sva djeca u Crystal Brooku... a čak i njihovi roditelji," rekla je gledajući u mene, "moći doći igrati s njim kada god to žele."
Otišla je do ruba unutrašnjeg kruga i kliknula mišem. Pojavio se ogroman hologram Zemlje, koji je skoro dodirivao strop i pod, te je zauzimao veći dio unutrašnjosti kruga. Prikaz je bio izuzetno detaljan i vrlo stvaran. Planine i rijeke su bile jasno vidljive. Hologram je davao još bolji prikaz dubine oceana, a ocrtavao je gotovo sve promjene na njima po cijeloj Zemlji.
"Ako ovako pomičete svoj miš," rekla je i pomicala miš lijevo i desno, "tada se malo pomakne, kako bi polovi bili jasnije vidljivi. Pomičite miš na ovaj način i hologram će se polako okretati." rekla je i kliknula mišem.
Hologram se polako okretao. Zemlja nije bila podjeljena na političke države označene rozom, plavom, žutom ili crvenom bojom, kao u atlasima koje sam vidio u prošlosti. Bila je podjeljena u stotine tisuća, ako ne i milijuna malih regija koje je bilo jedva moguće razlikovati jednu od druge prema raznim nijansama plave, zelene i smeđe, već ovisno o razlikama u bogatstvu i vrsti voda ili vegetacije u pojedinoj regiji.
"Zemlja je, kao što to svi znamo, prirodno podjeljena u ekološke regije koje se u grubo mogu razlikovati jedna od druge na sljedećim osnovama: fizički, što bi značilo po planinama, brdima, dolinama, ravnicama, itd.; količini kiše i drenaži, što bi značilo po tome koliko kiše gdje padne i kuda odlazi ta voda; flori i fauni, što znači prema razlikama u zastupljenosti vrsta životinja i biljaka; te klimi, što znači koliko sunca gdje ima, koliko i kakve su padaline, kakve su razlike u vjetrovima, itd. Ljudski i kulturni uvjeti se uzimaju u obzir samo onda kada je to bitno za određivanje gdje koja bioregija počinje ili završava. Iako, naravno," brzo je dodala, "u prirodi ne postoje prave granice, jer sve je ujedinjeno zrakom i morem. Ljudi u svakoj regiji moraju organizirati svoj način života tako da žive u skladu sa prirodnim karakteristikama i kao dio eko sistema svoje regije. Sastavni dio Reclusa je osiguravanje stalno novih informacija o tome koliko je svaka pojedinačna regija uspješna u postizanju tog ideala. To je ono čime se moderna socijalna i politička geografija bavi. Ima li pitanja?" pitala je grupu.
Tišina. Mlada učiteljica je bila naučena na razgovor s ostalim ljudima iz svoje struke, zbog čega je krenula vrlo apstraktno i s puno predugačkih riječi za ovu djecu, čiji umovi su tek u razvoju. S druge strane, djeca su bila impresionirana hologramskim prikazom. Mikial je već pronašao način kako dobiti određene dijelove Zemlje na svom ekranu i kako stvoriti mali hologram drveća ili ptica na svom stolu. Nikad prije nisam koristio kompjutor, tako da sam se zabavljao gledajući što Mikial radi. Riječ Australski otok, za koju sam shvatio da označava kontinent Australiju, pisala je u lijevom vrhu ekrana. Ta riječ je nestala i pojavila se Nullarob regija sa velikim izborom mogućnosti ispod te riječi. Mikial je kliknuo na "ugrožene vrste", a na njegovom stolu se pojavio hologram pećinskog albino pauka. Na ekranu iza njega pojavile su se detaljne informacije, koje su bile dobro i lijepo ilustrirane. Raspored liste bio je baziran na tome koliko je koja vrsta rijetka, navedeni su razlozi njene ugroženosti i mjere koje se poduzimaju ili su poduzimane za očuvanje njihovog broja. Ubrzo sam shvatio da su zečevi, lisice, mačke, psi, krave, ovce, kamile i magarci životinje koje su bile najveći razlog uništenja prirode u regiji Nullarbor.
Jo je primjetila da su djeca potpuno zaokupljena svojim osobnim procesom otkrivanja globalne geografije, pa je nastavila šutjeti i samo ih je promatrala. Kada je primjetila da neka djeca imaju problema sa nešto kompliciranijim dijelovima programa, rekla je: "Uskoro ću doći do vas kako bih vam pomogla, no dopustite mi reći nekoliko osnovnih stvari, da ne bih svakome morala ponavljati sve to. Kao prvo, možete vidjeti da je vrijeme prikazano na ekranu sredina dana, što je upravo sada, no ako izaberete neko drugo vrijeme, možete vidjeti kako je Zemlja izgledala prije 10, 20, 1000 ili čak 2 000 000 godina. Pogledajmo na primjer kako je Zemlja izgledala prije 350 milijuna godina."
Potpuno drugačiji hologramski prikaz se pojavio u untrašnjosti kruga kroz svega par sekundi. Zemlja je izgledala potpuno drugačije i boja je bila puno zelenija nego na prikazu Zemlje današnjice.
"U ovom razdoblju Zemlja je većim dijelom imala tropsku klimu i bila je prepuna šuma koje su rasle na močvarnim područjima."
Lijep prikaz tog krajolika se nalazio na Mikialovom ekranu, a onda se na stolu pojavio hologram ogromne muhe. Na ekranu su se pojavili detaljni podaci nastali na osnovu fosilnih dokaza. Raspon krila ovog stvorenja je mogao doseći i do pola metra!!!
"Kada se nalazite u sadašnjem vremenu, morate znati da ne pregledavate statičnu bazu podataka. Informacije sa satelita stalno stižu i upotpunju bazu. Pomicanje piješčanih dina, poplave i slično se odmah pojavljuje na vašim ekranima. Zato sve treba opet provjeravati, kako bi ste utvrdili ima li to područje svako toliko jezero u sredini ili u pravilnim razmacima. Neka stvarno ogromna jezera se pojavljuju na australskom otoku svakih par stoljeća. Bear City još uvijek nema svoj satelit, no informacije dobijamo sa drugih satelita. Sljedeći tjedan, kada će biti poslana probna bio letjelica, ona će na sebi nositi satelit. To će biti prvi bio satelit u svemiru i njegova primarna funkcija će biti slanje informacija Reclusu o ovoj regiji. Molim vas, pogledajte u izborniku opći sadržaj. Ako kliknem na vodeni tokovi," rekla je i kliknula mišem te pričekala par sekundi, "vidjeti ćemo raspored svih rijeka na Zemlji."
U središtu sobe se pojavio novi hologramski prikaz. Ovaj je naglašavao sve vodene tokove na Zemlji jakom plavom bojom. Prikaz je bio prilično živ, kako u boji, tako i u detaljima. Činilo se da možeš vidjeti svaki potok na Zemlji. Djeca su s divljenjem gledala prikaz. Stalan tok vode je stvarao privid stvarnosti, a to pomicanje je imalo lagan hipnotički utjecaj.
"Predivno, zar ne?!" rekla je Jo. "Izgleda fantastično po noći, stvarno morate dovesti svoje prijatelje i prijateljice da to vide tijekom večeri. Kada malo bolje naučite koristiti Reclus, biti ćete u mogućnosti vidjeti tok kristalnog potoka. Možete dobiti različite prikaze Zemlje koji ističu planine, pustinje, travnate površine, šume ili bilo koju od kombinacija. Broj različitih kombinacija je jednostavno beskonačan. Uključit ću prezentacijski program." rekla je i stavila disk u svoj terminal.
Svake minute se pojavljivao drugačiji hologramski prikaz Zemlje, koji bi se nakon jednog punog kruga izgubio i zamjenio bi ga drugi prikaz. Jo je otišla po razredu kako bi pomogla djeci s problemima koje eventualno imaju. Do tog trenutka su djeca već oformila manje grupe od dvoje ili troje njih i zajednički su pokušavala riješiti svoje probleme na jednom ekranu. Mikial se priključio jednoj od tih grupa, pa smo Jo i ja imali malo toga za raditi, osim eventualno gledati prikaz koji se stalno izmjenjivao. Došla je do mene i počeli smo razgovarati:
"Sin te napustio?"
"Ne, nije moj sin. On je sin mojih prijatelja kod kojih trenutno boravim."
"Kako ti se čini cijeli hologramski program?"
"Odličan je i to u svakom pogledu. Pogledaj samo kako djeca uživaju." odgovorio sam stvarno oduševljen.
"Program je odličan, stvarno smo zadovoljni s njim, kao i Učiteljski kolektiv. Bio je potpun uspjeh, gdje god da smo ga odnijeli. Elisee Reclus je potrošio doslovno svu svoju energiju pokušavajući uvjeriti ljude u Parizu da izgrade ogroman model Zemlje na izložbi koja se održala pred sam kraj drugog milenija. Ljudi bi išli do vrha sjedeći na stolicama koje bi se spiralno penjale gore i spuštalo bi se kroz lift koji prolazi kroz sredinu Zemlje, u čijoj unutrašnjosti bi bilo oslikano nebo sa svim zvijezdama. Umjesto toga je izgrađena ona odvratna metalna građevina po imenu Eiffelov toranj. Pokušat ćemo stvoriti hologram veličine koja bi odgovarala Reclusovoj ideji na lansirnoj rampi kada će se dogoditi probno lansiranje. To je pomalo ambiciozno i imamo dosta tehničkih problema. Bilo bi to veliko iznenađenje, ukoliko ga uspijemo izvesti, jer gotovo nikome nismo rekli što planiramo!" rekla mi je.
"Ma, siguran sa da će vam uspjeti." uvjeravao sam je.
Iako je proučavala geografiju svih regija na Zemlji, izgledala je prilično nezainteresirano za to od kud dolazim, mada je bilo očito da sam stranac. Nestankom nacionalizma i država, ljudi su postali građani i građanke svijeta, koji igrom slučaja nastanjuju određenu ekološku regiju, na način na koji pčele ili medvjedi nastanjuju neku šumu.
Jo je bila vrlo lijepa, nosila je mini suknju koja je puno otkrivala, pogotovo zbog prilično prozirnog materijala od kojeg je bila napravljena. Činilo se da svatko u Bear Cityju, barem dok su u gradu, nosi kratke hlače, mini suknje i slično. Kada se nagnula preko stola kako bi sredila neki problem na Mikialovom ekranu nisam mogao ne diviti se njenim lijepo oblikovanim bedrima i stražnjici, te obrisu njenog toplog kutića koji se nazirao na njenim gaćicama. Izgledalo je kako joj ne smeta jer je gledam na taj način, čak se malo drugačije namjestila kako bih imao bolji pogled. Bilo mi je malo neugodno što sam "uhvaćen", ali i zbog njene očite otvorenosti.
Kada je završila s problemom na našem ekranu, krenula je pomoći djeci. Objasnila im je neke detalje o programu i Reclus projektu. Djeca uglavnom nisu imala nekih većih problema i bila su apsolutno zadivljena nebrojenim mogućnostima stvaranja malih holograma na svojim stolovima. Koja predivna mašina, pomislio sam. Bilo bi tako divno imati takvo što kad si djete. A biti će po jedna u svakom susjedstvu u gradu. Jo mi se nasmiješila svaki put kada bi podigla pogled sa ekrana. Izgledala je sretno zbog mog očitog ponašanja i činjenice da mi je privlačna, te zbog mogućnosti da pokaže djeci kako korisiti izuzetno vrijedno edukativno sredstvo. Sredstvo u čijem stvaranju je i ona sudjelovala. Takvo što ispunjava svaku osobu i pokazuje konkretne rezultate na licu mjesta. Ubrzo se vratila do mog stola.
"Imate li službene škole u Bear Cityju?" pitao sam.
"Imaju ih Cat River regiji, ali mi ih ovdje nemamo. Djeca se jednostavno pojave na predavanjima ili aktivnostima koje po gradu organizira Učiteljski kolektiv. Recimo da neki dječak ili djevojčica provodi svo svoje vrijeme na satovima tehničkog odgoja i u jednom trenutku se pojavi nešto vezano uz brojeve. Tada će učitelj ili učiteljica reći "nije li vrijeme za satove matematike?" ili tako nešto. Smatra se kako će svako djete učiti pojedinu vještinu, predmet ili disciplinu samo onda kada on ili ona to počne smatrati bitnim ili nužnim za svoj daljnji razvoj. To je trenutna edukacijska filozofija Učiteljskog i Školskog kolektiva na svakoj razini. Nema nikakve prisile, a većina djece stekne osnovno znanje putem četiri edukacijska programa koji se bave matematikom, književnošću, itd. Nažalost, unatoč 1000 godina društvenog anarhizma, roditelji i dalje svojoj djeci "žele dobro". Ponekad, ali samo s najboljom namjerom, prisiljavaju djecu gledati edukacijske programe, umjesto da ih puste gledati neku zabavnu emisiju. Prisiljavanje djece na gledanje televizijske edukacije je nešto oko čega se razvila žestoka diskusija u Učiteljskom kolektivu, pogotovo zato što je taj pristup vrlo uspješan u svakom drugom pogledu."
Očito svjesna koliko je razgovor postao ozbiljan, skrenula je s teme i rekla:
"Mogu li ostati s tobom večeras? Ne želim provesti noć s nekim iz Učiteljskog kolektiva, želim se opustiti."
"Naravno." rekao sam, gotovo bez razmišljanja.
Sjela je na stol pokraj mene i to tako da može nasloniti glavu na koljena. Tako sam jasno mogao vidjeti taman obris kroz njene poluprozirne gaćice.
"Mislim da se ova djeca sada mogu sama snalaziti." rekla je i opet stala na noge. "Ima li još netko nekakvih problema?" pitala je djecu.
"Ne." odgovorili su i zahvalili joj na pokazivanju nove divne baze podataka.
Pozdravila ih je i izašli smo iz učionice, te polako krenuli niz ulicu. Vrtovi oko kuća su bili jako lijepo uređeni s puno ukusa. Gredice s povrćem oko kojih je raslo cvijeće, prošarano proljetinim cvjetovima u punom cvatu. Pokraj nas bi svako toliko projurila djeca na svojim triciklima punim raznog otpada, korijenja i sl.
"Morala bih ustati rano ujutro i otići na drugu stranu grada, jer ovdje smo završili s projektom. Nadam se da ti to ne smeta?"
Veselio sam se tome što ću provesti noć s ovom prekrasnom mladom ženom, koja me sada već jako uzbuđivala. Popodnevno sunce je još uvijek davalo malo svijetla, a ja sam se osjećao smireno i sretno dok smo hodali do kuće. Oboje smo se pogledavali, u očekivanju zadovoljstva. U kući nije bilo nikoga kada smo došli. Iako sve kuće imaju kvake, nigdje nisam primjetio brave, niti na jednoj kući u Bear Cityju. Odmah smo otišli gore i legli smo u krevet. Gledali smo ribu koja je plivala uokolo, nervozno se dodirujući, sve dok se nismo po prvi put poljubili. Dugo smo se ljubili dok nismo postali jako uzbuđeni. Njoj je malo zasmetalo to što se moje traperice tako teško skidaju, u čemu sam morao pomoći. Nagnula se do noćnog ormarića i iz njega je izvadila paketić s kondomom. Stavila ga je na mene, govoreći:
"Ovi su potpuno nova stvar. Kolektiv za seksulana pomagala ih je počeo distribuirati prošli tjedan i stvarno su dobri. Mikroskopske dlačice se nalaze iznutra i izvana, čime se stvara privid kako između nas nema membrane."
Kondom, koji je trebalo staviti polako i pažljivo, bio je napravljen od nevjerojatno tankog materijala. Raširila je noge i rekla: "Gaćice su potpuno jestive, a lagana zelena boja je aroma svježe mente. Imaju lijep i svjež okus, a umjesto skidanja ih se može maknuti lizanjem.", te me je pokretom ruke preko gaćica pozvala da to i učinim. Vodili smo ljubav do kasno navečer, nakon čega smo ležali jedno kraj drugoga, iscrpljeni i zadovoljni, kako smo i zaspali.