Gradnja po mjeri prirode i ljudi

Na Recikliranom imanju, projektu udruge ZMAG (Zelena mreža aktivističkih grupa), održana je radionica izgradnje kuće od bala slame, tijekom koje je sagrađena manja kuća te je recikliranjem starih automobilskih guma terasiran dio brijega. Sve to se događa u sklopu stalnog projekta održivog graditeljstva, koje je sastavni dio projekta Reciklirano imanje.

Reciklirano imanje se nalazi dvadesetak kilometara od Zagreba, u Vukomeričkim goricama, ruralnom području koje baš poput svih ruralnih područja kod nas polako stari i gubi svoje stanovništvo, što uzrokuje postupno odumiranje sela. Osim što nestaje stanovništvo, nestaju i neka tradicionalna znanja i vještine, bilo da je riječ o uzgoju hrane, proizvodnji bilo koje vrste ili pak graditeljstvu, što je tema koju ću ovdje obraditi.

Tri prašćića...

Priču o tri prašćića znate: jedan sagradi kuću od slame, drugi drvenu, a treći od cigle... i vuk otpuše prve dvije, a ona od cigle se pokaže najboljom. Kad govorimo o održivom graditeljstvu, situacija bi bila obrnuta. Zbog svih osobina, ma koliko se to u prvom trenutku činilo nevjerojatnim.

Na samom imanju se nalaze tri različite kuće - tradicionalna turopoljska drvena kuća (stotinjak godina stara kuća koju je imanje dobilo kao donaciju), uobičajena zidana kuća, prvotno namjenjena za vikendicu, a sada je u fazi prilagođavanja kako bi bila što bliža osnovnim idejama održive gradnje, i zadnja, no ne i najmanje važna za ovu priču, kuća od slame, najnoviji projekt i znanje koje sada postoji na imanju. Znanje je svakako bilo ključno za ovu radionicu, što je još jedna od svrha samog imanja - akumulacija znanja koje se prenosi dalje, dostupno je i, recimo to tako, slobodno.

Radionicu je vodio Ervin iz Austrije, čovjek koji se bavi permakulturom i održivim graditeljstvom, baš poput svih uključenih u projekt Recikliranog imanja. Važno je reći da ovdje ne govorimo o stručnjacima sa završenim građevinskim fakultetom, smjer održivo graditeljstvo, već o ljudima koji su to znanje stjecali na razne načine, najčešće putem radionica i tečajeva, raznih pokušaja i promašaja u gradnji, no nikako kroz formalno obrazovanje, koje nije ni blizu usvajanja i razvoja tog znanja.

Osnovna ideja radionice je bila izgraditi kuću veličine dvadesetak kvadratnih metara. Osim same kuće, izgrađena je i krušna peć od gline (i kombinacije pijeska, nekoliko cigli, malo metala i nešto drveta), koja je upotpunila doživljaj ispečenim pizzama i kolačima. Krušna peć je poslužila kao uvod u samu gradnju kuće, prvenstveno kroz gacanje gline, pijeska i sijena, koje se koristi za izgradnju peći, a u nešto drugačijem omjeru se koristi i kao žbuka za kuću.

Neću pretjerano ulaziti u samu tehnologiju gradnje kuće, a u osnovnim crtama je napravljeno sljedeće: prije samog početka je izgrađen temelj, zapravo suhozid, čija unutrašnjost je ispunjena pijeskovitom zemljom i sitnim kamenom, te su napravljeni betonski (mali) temeljni stupovi. Prvi korak u radionici je bio postaviti trupce, odnosno vodoravne noseće stupove. Na njima je sagrađena cijela drvena konstrukcija, koja je osnova kuće i na kojoj se nalazi krovište (koje je ravno, jer je riječ o zelenom krovu). Zatim su postavljene bale slame, koje se postavljaju poput ogromnih cigli i povezuju samo drvenim kolcima (poput dugačkih klinova koji se zabijaju kroz dvije bale). Zadnja faza je žbukanje kuće kombinacijom gline, pijeska i slame, a žbuka je nanosi najmanje dva puta, odnosno, i više puta na mjestima gdje se pokaže potreba za tim. Postavlja se zeleni krov (doslovno se "skine" sloj livade i preseli na krov), ugrade vrata i prozori, i kuća je gotova.

Naravno, sve ovo zvuči puno brže i jednostavnije nego što je to u stvarnosti, ali ovdje nema potrebe ulaziti u detalje, bilo tehničke ili neke druge, koji zapravo čine cijelu stvar nešto kompleksnijom, ali ipak dovoljno jednostavnom da se uz malo predznanja o gradnji uopće i par specifičnih detalja svatko može odvažiti na ovakvu gradnju.

Zašto uopće ovakva gradnja?

Kod nas je uobičajeno mišljenje da je kuće najbolje graditi ciglom (nazovimo to konvencionalnom gradnjom) te da su industrijski proizvedeni izolacijski i drugi građevinski materijali najbolji za gradnju kuća. Koristi se malo ili čak ništa od prirodnih resursa koji nas okružuju, a koji su dostupni, često besplatni, ne štete okolišu i imaju dobra građevinska svojstva. Druga mogućnost su reciklirani materijali, poput starih automobilskih guma, koje je moguće koristiti kao temelje, umjesto cigli za gradnju zidova i slično. Pune se pijeskom ili kombinacijom pijeska i zemlje, te nabijanjem postaju odličan građevinski materijal. Nekoliko primjera takve gradnje možete pogledati ovdje.

Kad govorimo o samoj gradnji od bala slame, treba reći kako je to odličan materijal koji je kod nas gotovo potpuno neiskorišten, jer se iskorištava tek nekih tridesetak posto slame (ne za gradnju, već druge namjene), dok se ostatak uništava (ovaj podatak je prilično nesiguran, jer je riječ o procjeni, ali dovoljno je jasan da stvorimo sliku kakvo je stanje stvari). Također, do sada su ovo prvi pokušaji ovakve gradnje, a osim na Recikliranom imanju, bit će izgrađene kuće u Balama (mjesto u Istri, vrlo simboličnog imena) i kraj Čakovca.

Dakle, slama je posebno zanimljiv građevinski materijal prvenstveno zbog svoje dostupnosti (i neiskorištenosti), te cijene. Primjer odnosa cijene možete pronaći u knjizi Barbare Jones Priručnik za gradnju kuća od bala slame (DataArt+, Mursko Središće, 2006.), gdje cijena za osnovni materijal iznosi tek petinu iznosa potrebnog za kuću od cigle/betona. Troškovi su manji zbog odnosa cijene slama-cigla, ali i jefitinijih temelja, te zbog mogućnosti samostalne gradnje.

Bale slame imaju i odlična građevinska svojstva, pružaju dobru termičku i zvučnu izolaciju (riječ je o zidovima debelim oko pola metra), predstavljaju čvrstu konstrukciju i, što razbija jedan od mitova, izrazito su otporne na vatru. Kuća od bala slame je znatno otpornija na požar od drvene kuće, što su pokazala istraživanja u SAD-u i Kanadi (čije detalje možete potražiti u knjizi Barbare Jones, kao i popis relevante literature).

Društvena važnost

Graditi sa balama slame je zabavno. Zidovi rastu izrazito brzo, prvenstveno zbog veličine bala, a ako pretpostavimo da će na izgradnji sudjelovati puno prijatelja, poznanika i susjeda (kako bi smanjili troškove i ponešto naučili), ne treba zanemariti važnost izgradnje same zajednice, dok je kuća samo glavni cilj okupljanja i međusobne pomoći.

Na radionici izgradnje kuće je sudjelovalo prosječno tridesetak ljudi, a ukupno je kroz imanje prošlo pedesetak sudionika/ica.

Brza, zabavna, jednostavna i jeftina izgradnja, a svakako i energetski učinkovitija, te ekološki prihvatljivija od konvencionalne gradnje čine ovakav pristup izrazito zanimljivim i važnim za daljnji razvoj u našim krajevima, gdje veći dio slame predstavlja otpad, a ogromna količina energije se troši na zagrijavanje ili hlađenje životnih prostora upravo zbog energetski neučinkovite gradnje.

Bilo da je riječ o gradnji sa balama slame ili nekim drugim materijalima, a dokle god se radi o održivom graditeljstvu, svakako je riječ o trenutno nezastupljenom pristupu gradnji, pogotovo kada govorimo o velikim građevinskim projektima, ali i individualnim/obiteljskim građevinama. Područje održivog graditeljstva za sada ostaje na nekoliko manjih projekata, no znanje je tu, tako da za njim sada treba samo posegnuti i primjeniti ga.

[tekst je originalno napisan i objavljen na www.zamirzine.net]

Arhiva