Stavovi

Stavovi, a ne teorija

piše: markos

Kada god otvorite stranicu ili časopis koji sadrži autorske tekstove koji razrađuju pojedine teme, a nisu isključivo novinarski, analitički tekstovi, često će biti svedeni pod naziv "teorija". Ipak, ovdje to nazivamo "stavovi" iz vrlo jednostavnog razloga i na samom početku je nužno objasniti zašto je to tako.

Nije riječ o sadržaju konkretnih tekstova koji će ovdje biti objavljivani, jer mogli bi ih nazvati i teorijom (što oni i jesu), međutim, sama riječ teorija uz sebe vezuje mit o objektivnosti i utemeljenosti na činjenicama, a taj mit je, naravno, neutemeljen i često netočan. Barem kada je riječ o samoj objektivnosti. Svaka teorija nužno ocrtava stav autora, bez obzira na to koliko se autor trudi ostati "objektivan" i koliko god izbjegava izražavanje svog stava. Zapravo je stav uvijek prisutan, pogotovo kada je riječ o zagovaranju nekih osobnih teorijskih postavki, ali i kada govorimo o tuđim teorijskim radovima.

Uzroke nastanka mita o objektivnosti teoretičara se može tražiti u pokušaju ograđivanja od pojedinih ideja i samim time postizanju statusa "vanjskog i objektivnog" promatrača, čime se pokušava stvoriti osjećaj nepristranosti, što pretpostavlja "objektivnost", jer kada smo nepristrani, možemo biti racionalni, objektivni i, u krajnjem slučaju, pravedni u odnosu na sve zastupljene strane. No, to nije tako niti u sudstvu (što je na praktičnojh razini veći problem), pa tako ni kod teoretičara (što na praktičnoj razini ne mora nužno stvoriti štetu).

Međutim, naziv "stavovi" ovdje ne stoji kako bi osporili racionalnost ili objektivnost pojedinih teorijskih radova. Ne, to nije bila namjera. Naprosto je riječ o tome da "stavovi" jasnije daju do znanja o čemu je ovdje riječ i kako bi autorima otvorili mogućnost da se bez ustručavanja na vrlo osoban način unesu u rasprave o pojedinim temama. Time će sama teorija postati vrlo živa, dinamična i biti će predstavljena onakvom kakva ona uistinu jest - kombinacija osobnih stavova, činjenica, tuđih razmišljanja, racionalnih zaključaka i svega ostalog što jedan teorijski rad čini zanimljivim. Istovremeno ćemo jasnim definiranjem samog polazišta otkloniti svaku zabludu o tome kako se u stav stručnjaka ne treba sumnjati i dovoditi ga u pitanje. Baš naprotiv, to je nužno i poželjno.