Naslovnica

Predgovor hrvatskom izdanju

1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje

Kad je svinja otvorila oči, jutro je već skoro bilo prošlo. Zbog umjetnog zraka u staji prespavao je poziv na doručak. Probudio se tek kad je čuo mazgu kako grabi slamu u štali. Ustane, protegne se i zarokče jutarnjim zijevom.

Jethro, starija sivkasta mazga, provuče glavu kroz otvor na drvenoj letvi: "O, ti si tu. Nisam znao da ikog tu ima," reče, uglavnom za sebe, i nastavi s grabljenjem.
"Mislim da sam se prenaspavao," reče Pancho posramljeno trljajući oči.
"Izgleda da ti je sinoć bila posebna večer, ili se bar samo tako činilo," Jethro se nagne prema slami i zahihoće: "Čemu si se uostalom onako jako smijao?"
Svinja se pokuša prisjetiti prošle večeri. "Mislim da se ponekad treba ili smijati ili plakati," reče naposljetku, "Sinoć sam se smijao. Ali, znaš da se danas osjećam odlično. Mnogo lakše!" Panchu je bilo drago što je to bila istina. Nekoliko puta udahne duboko. "Da, moram prestati pričati tako ozbiljno." Nasmiješi se mazgi koja je stala nagnuta prema slami.
"Pa to je dobro." Jethro otegne rečenicu i stane i dalje gledajući u Pancha. Napokon nastavi: "Ako ti ne smeta, htjela bih počistiti staju."
"Naravno, oprosti." Pancho se makne s puta kad je mazga počela skupljati slamu s mjesta koje je upravo napustio. "Je li to tvoj posao?" upita Pancho dok je gledao kako radi.
"Pretpostavljam da jest," reče mazga kupeći i zadnju slamčicu iz kuta, "Volim čistiti, pa to i radim." Skupi sijeno na veliku hrpu u sredini prostorije, "I to mi dobro ide." Nasmije se pogledavši prazan pod u pregradi i prijeđe u drugu.

Odjednom se Pancho sjeti kako je obećao da će zaliti pšenicu. "Mislim da idem van na svjetlo. Drago mi je što smo se upoznali."
Mazga klimne i dalje skupljajući: "Također".

Pancho gurne velika drvena vrata i stavi šapu preko očiju da ga svjetlost ne zaslijepi. Nebo je bilo boje suncokreta i oblaci su imali oblik… Pudlica? Pitao se gdje su svi nestali. Nije još otišao u formalni obilazak te se sam uputi u razgledavanje.

Na desno od staje bile su manje građevine: kokošinjci, zečje kućice, kućica za koze, svinjci i neke druge ručno izrađene nastambe koje Pancho nije mogao prepoznati. "Ono izgleda kao Goldina kuća." Stade gledati u tipično pasju kućicu, napravljenu od drva i s lukom na vratima. S prednje strane, kao i sa strane, cvijetovi se penjahu prema krovu. Tad pobliže pogleda druge domove. Svaka je bila napravljena, obojena i uređena da što bolje služi onima koji su ih nastanjivali. Pancha privuče svinjac i primijeti kako je pažljivo bio dekoriran - prolazi su bili izrezbareni i obojani. Blatnjava je kada bila ogromna i izgledala je jako udobno, smještena uz jedan rub svinjca i obrubljena okruglim sivim kamenjem. Na drugoj su strani bile bale sijena i lavanda slatkog mirisa razbacana po pometenom podu.

Zureći u prazan svinjac sjetio se Suzy: "Ovdje smo mogli biti tako sretni," uzdahne, "no, na žalost, nije nam bilo suđeno!" Pancho je hodao uokolo po staji prema maloj trošnoj građevini. Kad se približi, začuje zveketanje stroja. Prozori su bili prekri-veni, a vrata dobro zatvorena, ali je Pancho mogao namirisati tko je unutra.

"Mirišem vunu, kladim se da je to Bob, crni ovan." Pancho je stajao tako par minuta ne znajući da li da pokuca. Baš je bio odlučio otići, ne želeći si pokvariti dan neugodnostima, kad do njega dotrči koza glasno blejeći: "Sad sam vas uhvatila! Šuljaš se oko naše nastambe! Znala sam da si špijun!"
Vrata se počnu otključavati iznutra i napokon se otvore. "Čangrizalo, što se događa?" upita ovan, "Još nije tvoj red."
"Uhvatila sam ga kako špijunira i jest moj red." Činilo se da nisu znali oko čega bi se svađali.
"Ovo je samo jedan od tvojih trikova Čangrizavice. Pa neću na njega pasti!" Bob počne zatvarati vrata, no koza prije toga podmetne nogu u vrata.
"Moj je red. Podne je. I on je njuškao okolo. Tko zna što je vidio!"
Pozornost se ponovo usmjeri na svinju. I ovan i koza ga pogledaju škiljavim očima. "Što si vidio?" upita Bob prijeteći.
"Ništa!" Pancho nije mogao vjerovati što čuje. "Vrata su bila zaključana i rolete spuštene. Samo sam čuo..." Da bar to nije rekao!
"Što si čuo?" Koza se nagne prema svinji s prijetećim govo-rom tijela, no miris mu je zapravo predstavljao pravu prijetnju.
Pancho ustupi natrag: "Ne znam. Stroj. Možda pumpu."
"Ha!" Čangrizalo i Bob izmijene značajan pogled. "Ti misliš da si čuo pumpu! Pa nisi baš neki špijun, zar ne? To uopće nije pumpa, već štamparski stroj."
Bob se ljutito okrene prema Čangrizalu: "Zašto si mu rekla da imamo štamparski stroj? Mislio je da je to pumpa. Vratio bi se natrag u kamp i rekao im da imamo pumpu i onda bi imali krivu informaciju, ali sada zna. Moramo ga ubiti."
"Ti ga ubij," reče koza, "Na meni je red, pusti me unutra." Gurala je vrata, no crna se vunena lopta nije baš dala lako pomaknuti.
"Još nije vrijeme. Došla si pet minuta ranije i to smo potrošili na svinju. Stoga uzimam još pet minuta."

Pancho iskoristi njihovu zauzetost prepiranjem da pobjegne. Otrči na drugi kraj staje preko hrastovog luga sve do puta koji je vodio do dva kamena stupa. Pancho provjeri da li ga je netko slijedio, pa kad se uvjeri da je na sigurnom, nasloni se na vrata od kovana željeza da uhvati dah. Pogledavši u zrak ugleda natpis urezan u metalu poviše vrata: Krug H.

"Mora da su ovo ulazna vrata," primijeti. Izgledala su prilično neodržavana za razliku od ostalih dijelova koje je dosad posjetio. Oko vrata rastao je korov, pokazujući jasno da ih nitko nije otvorio već neko vrijeme. Lokot i lanac držali su zavezane metalne prečke na vratima. Pancho je uspio vidjeti natpis na kamenom stupu. Stisnuo je trbuh ispod vrata da pogleda malo bolje. Pisalo je:

AUKCIJA ZA FARMU
ZEMLJA, OPREMA, STOKA
SUBOTA, 10. LIPNJA, U 8 SATI
SVE SE MORA PRODATI

Pancho triput pročita. Nije znao kada je 10. lipnja jer u šumi nije imao potrebu za datumima, no činilo mu se da je to vrlo skoro. "Pitam se znaju li životinje za ovo. Znam da neke znaju čitati." Panchova se lakša, osjećajnija strana sada počne topiti. Ponovo se uvuče na unutarnju stranu farme i počne tražiti ostale. Svinja se polako vukla po putu te prođe pokraj stare žute farmerske kuće za koju zaključi da je vjerojatno bila Margaretina. Nastavi preko stražnjeg dvorišta pa pokraj dobro očuvanog vrta sve dok ispred sebe nije vidio farmu.

Dosta je životinja baš tad imalo svoju popodnevnu pauzu i grickalo vinovu lozu. Pancho je propustio doručak i sad osjeti kako ga trbuh vuče prema komadima kukuruza, no glava mu je i dalje tražila poznata lica. I tad ugleda Rosy s njenom novom prijateljicom Sabom kako sjede pokraj krumpira.

"Pancho! Pa bilo je i vrijeme! Jel’ se danas osjećaš bolje?" upita ga Rosy prijateljskim tonom.
"Pa i da i ne," odgovori Pancho, "Mislim, osjećao sam se super, ali..." i sjedne tik do krave i mačke, "Znate li za aukciju?"
Krava zbunjeno pogleda. Pancho nastavi: "Na prednjem stupu postoji oglas. Farma i sve na njoj, uključujući životinje, će biti prodana na aukciji 10. lipnja. Koji je danas datum?"
"Ne znam. Jučer je bila nedjelja, danas je ponedjeljak." Sabo reče, "Mislim da je to ovaj tjedan." Brojala je na šapi: "To je onda ovu subotu."
"Mislim da treba sazvati sastanak," reče Rosy jako ozbiljno.
"Da!" Pancho osjeti da mu se povisio krvni tlak, "Nemamo ni minute za gubljenje."

Rosy snažno zatrese glavom i zvono se oglasi. Životinje stanu s radom i igrom te se umire da čuju najavu. "Sastanak na ribnjaku, odmah sad." Rosyn je glas bio prodorniji nego što je Pancho očekivao. Čak su i Čangrizalo i Bob došli, naravno svađajući se putem.

Ugledaju Pancha koji se smijao i mahao im stojeći pokraj Rosy. Ona ih upozori: "Ne sada!" i oni poslušaju. Goldie dođe kasnije nego ostali jer se morala pobrinuti za piliće i čuvati ih dok se to pahuljasto jato nije spustilo niz brdo, posebno pazeći da putem ne izgubi nijednog. Na putu do ribnjaka Pancho zgrabi klas žita i mumljajući ga sjedne čekajući da počne sastanak.

Rosy upita: "Čiji je red da vodi sastanak?" Ovo izazove malu pometnju sve dok se na sredinu podija nije dogegala debela guska.
"Ja ću paziti na vrijeme," poviče smeđe janje koje je baš pobijedilo na igri en-ten-tinija.
Pancho pogleda Rosy: "Ovo bi trebalo biti ozbiljno."

Rosy zazvoni zvonom i guska lupi štapom o stijenu.

"U redu, počnimo s pjesmom!" Guska ispusti svoj krik, očito ponosna što je glavna. Životinje podignu šape i uzvrate kriko-vima i parolama.

Pancho zakoluta očima i moljakavo pogleda Rosy, koja slegne ramenima i reče: "Jedna pjesma, zar to može škoditi?" Pridruži se ostalima u morbidnom zboru: "Bila jednom jedna stara žena koja proguta mušicu." Ta je pjesma bila hit otkad je postojalo pravilo da se moraju nabrojiti sve prisutne vrste životinja. Bez glazbene pratnje pjesma je bila malo bezlična, oštra i bez ritma, no kada je došla do posljednje strofe "Bila jednom jedna žena koja proguta konja i potom umre" čitava livada zaori od grohota. Panchu je ovo bila vrlo neprikladna pjesma s obzirom na sve.

Dok su životinje predlagale slijedeću pjesmu, Rosy nešto prišapne guski koja podigne obrvu pogledavši Pancha i udari štapom: "Čini se da nam svinja ima nešto za reći," najavi nesve-čanim tonom na što gomilom zavlada gunđanje.

Na pozornici Pancha uhvati trema. No izusti: "Tu sam samo posjetitelj i ne poznajem vas baš dobro, ali danas sam išao malo uokolo i razgledavao farmu..."
"Špijunirao!" povikne Čangrizalo odnekud straga.
"Ne, samo sam razgledavao."
Guska je morala jako udariti štapom o stijenu kako bi ušutkala životinjski šapat. "Svinja ima riječ", reče guska i pruži mu štap, "I štap za vođenje sastanka."

Sva je pozornost odmah bila usmjerena prema zbunjenom Panchu koju iznova počne: "Na kamenom stupu postoji oglas prema kojem će se ubrzo na ovoj farmi održati aukcija. Oglas kaže da će se prodati zemlja, oprema i stoka, a to znači vi, i to u subotu 10. lipnja u 8 sati ujutro."

Nastupi tišina. Nisi mogao čuti ni disanje. I voda u ribnjaku bijaše potpuno mirna. "Mislimo da je 10. lipnja ovu subotu." Duboko uzdahne i shvati da je to bilo sve što je imao za reći. Zatim preda štap natrag guski.

Jadna guska nije znala kako nastaviti sastanak te ostane stajati držeći štap. Vijest ubije životinje.

"Vrijeme!" reče janje, uživajući u tome što može biti od pomoći, i to doista jest vratilo gusku iz razmišljanja. "Da, bitno je vrijeme," reče, nesigurna što to točno znači. Ipak, zvučalo je službeno. Tad se u zrak digne kopito.
"Da, Bob."
"Želim da mi svinja pokaže oglas," reče Bob polako i ozbiljno.
"Svi ga želimo vidjeti," Čangrizalo nije htjelo biti izostav-ljeno.

Sve su životinje htjele vidjeti za sebe i Pancho ih povede do ulaznih vrata.

"Istina je da nikad ne idemo tamo," reče guska, "Možda to tamo stoji već duže vrijeme."

Rosy klimne s ozbiljnim izrazom lica. Nisu se sve životinje uspjele progurati ispod vrata, a one koje su mogle ne uspiju sve pročitati. Međutim, vide dovoljno da shvate kako je ono bila istina.

Naposljetku, Goldie progovori: "Ne znam što nam je činiti, no možda o ovome možemo razmišljati nakon što obavimo svatko svoj zadatak, te se poslije večere sastanemo u staji."

Izgleda da se drugima svidjela ova ideja te se odmah vrate na posao. Pancho pomisli kako rade upornije nego inače, možda zbog straha. Nakon što je zalio pšenicu kao što je i bio obećao, i pomogao pokupiti kruške, što je uvijek volio raditi, odšeta do staje. Na putu ga presretnu Čangrizalo i Bob. "O baš super, što sad?!" pomisli Pancho.

Koza se približi: "Bolje za tebe da nisi špijun," upozori ga.
Bob je prekine: "Svi znamo za tebe i za onu tvoju farmu. Tvoji te vlastiti drugari optužuju za izdaju. Otjerali su te!" Napravi pauzu te nastavi: "No, znam da lažu o mnogo toga i ne sviđa nam se što se tamo događa," zastane opet, što Čangrizalo iskoristi: "Izgleda da tamo jest oglas, no zašto bi ga tamo stavili? Ti si ga prvi vidio? Zar ti to nije sumnjivo? Promatramo te!" I snažno zatrese svojom bradicom.
"U redu, pazite na mene," reče Pancho frustrirano, "Ja nisam špijun. Samo ne želim da zbog ljudi izgubite ovu predivnu farmu!" I rekavši to ode u staju, ostavljajući ovna i kozu da pričaju ispod glasa.

Mazga Jethro je uređivala buket grahorica u nekom starom ćupu. Pancho primijeti kako je ova staja mirisala ljepše nego bilo koja u koju je ikad ušao. "Zaista paziš na ovo mjesto," da kompliment mazgi, kojoj je izgleda ovaj komentar veoma godio.
"Pomaže što većina životinja spava vani kada je lijepo vrijeme. No, za kišnog je razdoblja druga priča." Jethro se na sekundu nasmiješi te se opet uozbilji: "Dakle, Pancho, što ćemo mi s tom aukcijom?"
Pancho sjedne na balu sijena. Osjećao se starim i umornim i bez ideja. Jethro mu doda malo vrućeg čaja u starom limenom vrčiću. "To ti je kamilica. Smiruje živce."
"Hvala, to mi i treba," Pancho uze jedan gutljaj. Mazga skine neku paučinu s greda, a zatim sjedne do svinje.
"Ti imaš nešto iskustva vezano uz ovu…" mazga je tražila pravi izraz, "...situaciju. Kako je tvoja farma to riješila?"
Pancho je udisao paru iz čaja i uzdahnuo: "Borili smo se," reče svinja.
"I pobijedili ste," podsjeti ga Jethro.
"Da, pobijedili smo i izgubili također," sjeti se svinja pobune, "Velika je to odluka. Dosta mi je nasilja, ali ponekad..." ostavio je to postrani.
Mazga si uspe čaja i dolije još u Panchovu polupraznu šalicu. "Možda postoji drugi način," reče optimistično.
"Nadajmo se".

Dok su tako sjedili u tišini i pijuckali čaj, Pancho je gladio mazgu po ramenu. Kad su završili, Pancho joj pomogne urediti staju za večerašnji važan sastanak. Mazga je ponovo posložila bale u krug, a Pancho je pronašao neka stara vrata i malo papira za umatanje mesa, koji će dobro poslužiti pri planiranju. Našao je i žutu olovku koju je trebalo malo zašiljiti i jednu kemijsku bez čepa. Iako ovo nije bila njegova farma, a situacija prilično ozbiljna, Pancho je čitavo vrijeme radeći pjevušio neku melodiju. Zaista je volio planirati sastanke.

"Pancho, jesi li gladan?" upita ga Jethro kad su bili gotovi.
"Naravno," Pancho pogleda uokolo, "Gdje je večera?"
"Pa, ne jedemo svi uvijek zajedno! Različite životinje vole različitu hranu," pokaže mazga na svoj trbuh, "Ja najviše volim zob, a ti si dobrodošao ako mi se želiš pridružiti, iako bi možda više volio otići u vrt i uzeti ono što voliš."
"Mislim da ću to učiniti," odgovori Pancho i krene prema vani. Volio je zob, ali je svježi kukuruz kojeg je probao za ručkom stvarno obožavao, a možda je čak htio i malo jabuka za desert. Sunce je već zalazilo iza brda. Pancho je išao ravno prema kukuruzu, koji je za ovo doba lipnja bio prilično velik, te izabrao najveće klasje koje je mogao naći.

"Bok, Pancho," glas ga probode poput bodeža.
"Bok, Suzy," zamucnu, i padne preko kukuruza koji je ispu-stio. Kad se nagnuo da pokupi klasje koje mu je palo na zemlju, Suzy mu ponudi svoju košaru.
"Oprosti ako sam ti sinoć davala lažne signale."
"U redu je, nema veze."
"Prijatelji?" ispruži svoju desnu šapu.
"Naravno, prijatelji," Pancho ispruži svoju i dodirne njenu, ali očima izbjegne njen pogled.
"Hoćeš li doći na večeru? Ja kuham."

Suzy je zaista znala put ka svinjskom srcu.

"Naravno, zašto ne." Pancho je dugo žudio za društvom svinja. Zajedno su sakupili povrće za kuhanje te malo voća za poslije.
"Koliko je svinja na ovoj farmi?"
"Tri," odgovori Suzy, "Sve žene."
"Nema muškaraca?"
"Samo ti," zadirkivala ga je.
Pancho oprezno nastavi: "Zašto samo žene?"
"Pa, moj je tata bio jedini muškarac, a on je lani umro," reče tužno.
"Žao mi je," reče Pancho i na putu ka svinjcu shvati da je pitao dovoljno pitanja.
"Mama, ovo je Pancho. Pozvala sam ga da jede s nama."
"Dobrodošao u naš svinjac." Velika se pjegava svinja nasmi-ješi Panchu, "Nadala sam se da ćeš svratiti." Požuri ga je do blatnjave kupke i Pancho, u skladu sa starim svinjskim bonto-nom, sklizne unutra.
"Aa, ovo je predivno. Odavno se nisam dobro uvaljao." Osjećao je kako mu mekano blato njeguje tijelo. "Zar mi se nećete pridružiti?", upita svinju.
"Ja sam upravo izašla," reče Suzyina majka.
"A ja spremam večeru. Slobodno se raskomoti", reče Suzy dok je gulila kukuruz. Stara je svinja sjedila sa strane i proma-trala Pancha kako uživa u kupki.
Pancho pristojno započne razgovor: "Suzy mi je rekla za vašeg supruga. Vrlo mi je žao, gospođo."
"Molim te, zovi me Marta," nasmije se zbog formalnosti, "Da, George nam jako nedostaje. Znaš li da se on mnogo divio tvojoj farmi, ustvari oboje smo se divili, barem u početku." Pogled joj odluta dok se tako prisjećala. "Kad smo bili mladi, pričali smo o odlasku tamo, da vam se pridružimo, prije nego što su nastupili problemi." Ponovo pogleda svog blatnjavog gosta. "Vi ste zaista nanijeli ljagu na svinjsko ime."

Pancho odjednom osjeti potrebu da se brani. Činilo se tako nepravednim da ga osuđuje netko izvana. Lice mu se zacrvenilo, ali je držao jezik za zubima sve dok se nije ohladio i smirio. Marta je mogla jasno vidjeti da je ljut. "Znam da ste imali dobre namjere, ali to je ono što moć čini," slegne ramenima, "Treba kriviti i druge životinje. Predali su vam odgovornost, a vi ste je uzeli."

Pancho utone u blato dok mu njuška nije sama izronila. U hladnom je mraku prebirao po mislima. "Svi misle da je zabavno donositi odluke i nositi se s problemima. Čitavo sam se vrijeme brinuo za dobro farme. Nemam obitelj, a ni svoj život." Zaronio je još dublje. "Nisam ga barem imao dok nisam pobjegao i napokon dobio priliku da pomislim na sebe. Vjerojatno je to bio najsretniji dan u mom životu."

U blatu se Pancho napokon oprostio od svoje stare farme. Marta je namjestila stol za četvero. Pancho pogleda uokolo tražeći druge svinje. "Sally opet kasni," reče Suzy vrteći svojom lijepom glavom, "Ona je učiteljica u školi i ponekad ostane jako dugo da pomogne učenicima pri čitanju."
Pancho pažljivo formulira svoje pitanje: "Je li Sally… tvoja prijateljica?"
Suzy prijeđe preko njegove aluzije i reče: "Ne, ona je moja sestra."
"Blizanke," reče Marta ponosno.
"O, stvarno," Pancho nije znao što bi rekao i pošto su dis-krecija i oprez bili uvijek njegov način, promijeni temu: "Ovo izgleda predivno Suzy, no zar ne bismo trebali čekati…"
"Tu sam, tu sam, oprostite što ste me čekali." Sally nahrupi unutra, poljubi Martu, zagrli Suzy i Panchu pruži nogu. "Drago mi je."
Imala je istu slatku njušku kao i Suzy. Stvarno je mislio ono što je slijedeće rekao: "Ja sam Pancho. Drago mi je da sam te upoznao."

Pancho je jedva mogao jesti, sa Suzy na jednoj i Sally na drugoj strani. Svinje ne pričaju puno tijekom jela, jer uzimaju hranu za ozbiljno i uvijek brzo završe tako da im poslije ostane mnogo vremena za razgovor.

"Ukusno jelo!"
"Da, Suzy, vrlo dobro."
Suzy se nasmiješi dok je dodavala jabuke, a Sally potom počisti stol. Marta sjedne do Pancha i nježno reče: "Nadam se da moji komentari glede tvoje stare farme nisu probudili neka loša sjećanja. Ona nas je dugo zanimala. Mnogo smo naučili iz primjera vaše farme."
Pancha je zanimalo ovo potonje: "Što ste naučili?"
"Pa, o moći, kao što sam ranije rekla. Da ona na neki način zahtijeva pristanak dvije strane: nitko ti ne može oduzeti moć ukoliko mu je ti ne daš."
Marta zastane da razmisli i Pancho uskoči: "Pa kako možeš zaustaviti nekog da svoju moć preda nekom drugom," pitao se na glas, "I kako zaustaviti nekog da je uzme?"
Marta se nasmijala ovom pitanju. "Ako je ti ne zaustaviš, oni će." Napravi stanku da se sjeti nekog primjera. "Da li bi ti slušao moje naredbe samo kad bih ja to željela?"
"Ne," odgovori Pancho brzo.
"A da li bi očekivao da ja slušam tvoje naredbe? Bi li to čak i htio?"
"Nema šanse," reče Pancho osvježen od nedavne kupke.
"Zašto ne?" Marta je željela dobiti odgovor.
"Zato što sam to naučio."
"Točno! Naučio si i ono što si naučio se može podučiti. Shvatila sam to odgajajući svoju djecu." Pokaže na dva slatka stvorenja koja su se hihotala u kuhinji.
"Što ste ih točno naučili?" Pancho nije još uvijek bio siguran što je to on točno naučio.
"Radost samopouzdanja," reče, "No, nisam ih ja to naučila, one su mene naučile."
"Dakle, to je prirodno?" Pancho je bio skeptičan glede novog načina gledanja na stvari.
"Da, svi smo mi rođeni sa sposobnošću i naginjanjima prema samopouzdanju i odgovornosti. Šteta što toliko nas zaboravi na te stvari još odmalena."
"Dakle, naučeni smo na predaju moći!" Pancho se mučio oko ovoga.
"Ne kažem da to radimo namjerno," objasni Marta, "Ali netko čeka da je dobije."
"Mama, da li ti to dosađuješ Panchu sa svojim teorijama?" Sally i Suzy mu priskoče u pomoć, ali Pancho odgovori kako je tema vrlo zanimljiva.
"Ali ne smijemo zakasniti na sastanak." Sally je bila u pravu. Sunce je zašlo za horizont i mogli su vidjeti ostale kako idu prema staji.

Pancho pođe za svinjama. Za razliku od ostalih koji su zauzeli mjesta u krugu, on ostane u pozadini da potraži Sabo. Ona je već pričala s nekim zečevima, no kad joj on mahne, Sabo dođe do njega. I Pancho i Sabo nisu htjeli ništa govoriti na sastanku osim ako ih se ne pita, s obzirom da su oni ipak samo posjetitelji.

Kad su se sva sjedala napunila (prema Sabinoj računici, tamo je bilo gotovo stotinu životinja) sastanak počne. Guska nastavi svoju dužnost vođenja sastanka. Ovog je puta imala novi štap kojim je sada lupkala po onoj tabli koju je Pancho pronašao ranije tog dana. Ovaj se put nije raspravljalo o pjesmama.

Guska započne jednostavno: "Svi znamo za situaciju u kojoj se nalazimo. Želi li netko pričati?"

Gledajući uokolo po staji, Pancho se bojao da nitko neće. Napokon Jethro počne: "Kako ja to vidim, imamo dva izbora: dopustiti im da prodaju nas i farmu ili se boriti." Zatim sjedne.

Životinje počnu međusobno šaputati, no šapat se ubrzo pretvori u viku. Debela crvena kokoš na bali sijena reče: "Jesmo li se onda dogovorili da nećemo dati farmu bez borbe?"
Guska reče: "Da vidimo koliko vas podržava ovu inicijativu," i sve životinje dignu šapu, papak ili krilo. "Prošlo!" poviče guska.

Digne olovku i napiše na papiru: "Nećemo predati farmu bez borbe"

Pancho se nagne i šapne Sabi u uho: "Ovo je najbrži sastanak na kojem sam ikada bio. Zar ne bi trebali barem malo raspravljati o ovom?"

"Sada," reče gospođa guska, "kako ćemo se boriti?"
Goldie ustane i reče: "Mislim da ne smijemo pribjeći nasilju bilo koje vrste."
"Slažem se," reče Rosy.
"To vam neće upaliti." Bila je to Bobova izjava. Pancho je mislio kako će ovo potaknuti dugu raspravu.
Sally ustane i licem se okrene prema gomili: "Bob, možda si u pravu, no veoma je važno da prije nego što pribjegnemo nasilju isprobamo sve mirne načine."
Glave u gomili počnu potvrdno klimati, a Bob slegne ramenima. "U redu, no i dalje mislim da to neće upaliti," reče.

Pancho se iznenadio kako je Bob lako popustio pred grupom, pomislivši u sebi "Možda je previše puta izgubio. No barem se zauzeo za svoj stav."

Mačka i svinja osjete iza sebe prodoran miris te se okrenu i vidješe Hansa i Kurta. "Samo smo došli vidjeti o čemu je sastanak," šapne Kurt Panchu, "Čuli smo da je važno."

Pancho klimne. Guska zatraži "odobrenje da se prvo upotrijebe nenasilna sredstva" i iznova prijedlog bi jednoglasno prihvaćen, na što ona zapiše #2 na papir.

Ostatak je sastanka prošao u ugodnoj atmosferi bez imalo prepirki. Životinje su odlučile blokirati ulazna vrata i ne dopustiti više nikom ulazak. Osim toga, svojim će susjedima reći za svoju situaciju nadajući se da će im doći u pomoć. Formi-ralo se nekoliko odbora, od kojih je Pancho odabrao raznosače letaka, što se Bobu i Čangrizalu nije svidjelo jer su imali podosta teškoća jedan s drugim, a kamoli još sad i s Panchom. Ali svi su uglavnom bili zadovoljni, štoviše uzbuđeni.

Dva prekrasna janjeta dođu u sredinu kruga. Napišu nove stihove za omiljenu životinjsku pjesmu:

Sve životinje dijeliše farmu
EIEIO!

To postade veliki hit; svi je zajedno otpjevaše triput još na sastanku. Nakon toga više nisu ni upotrebljavali stare riječi, jer su se ove nove svima više sviđale.

Kurt i Hans ostanu razočarani. "Nasilja će biti, naravno," reče Kurt, "ali će životinje biti žrtve. Sve po starom."

Pancho i Sabo sjednu u kut i stanu razmjenjivati misli. Neiskustvo je bio jedini razlog zašto je sastanak prošao tako glatko i u dobrom raspoloženju i zašto su životinje bile tako sretne i optimistične. No, ubrzo će steći nešto iskustva. Svinja i mačka stisnu jedan drugom šapu, odnosno papak. Pancho pogleda Sabo i ona reče: "Zaista se nadam da će ovo uspjeti."