Naslovnica

Predgovor hrvatskom izdanju

1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje

Pospanim životinjama nije trebalo više od par sekundi da se saberu nakon što su shvatili da se na farmi zapucalo iz pušaka. Iz smjera čopora mogli su se čuti jauci i lajanje pasa koji su uzvraćali vatru.

Goldie je bila prva koja je uspjela doći do tunela kroz koji je Monika što je brže mogla gurala štenad prema Krugu A. Sićušne čupave pudlice i štenci njemačkih ovčara još obješenih ušiju upadnu na livadu. Sally požuri do njih da ih brzo skloni na sigurno.

Pancho je za to vrijeme promatrao borbu kroz ogradu pričvršćenu lancima. Posvuda uokolo u prljavštini ležali su ovčari.

"Zečevi su govorili istinu," pomisli svinja, "Znali su unaprijed za raciju. A i ovčari su bili u pravu. Korporacija se boji životinja s oružjem."

Psi su bili na gubicima, no kad god je netko od ovčara pao, jedna od pudlica bi uzela njegovo oružje i pridružila se borbi.

"Razbijte ogradu," cvilio je Edsel, "Dajte im prolaz za bježanje." Konj udari i metalni dio napukne. Bonkers dođe s komadićima limenke, te se ubrzo velik dio ograde sruši. Čopor je sada bio izravno povezan s farmom. No, psi su ostali na svom području, nadjačani vojnim automatskim oružjem. Željeli su umrijeti u borbi.

Užasnuti su im gledatelji vikali da pobjegnu. Goldie i Crveni počnu vući ranjenike na farmu gdje su se Suzy, Jethro i ostali na farmi mogli pobrinuti za njih. Mnogi su se na farmi sakrili od straha ili su pak stajali kao zakopani, ne znajući što im je činiti.

Pancho pomogne Sally da okupi svu štenad u svinjcu, gdje ih je Marta uvaljala u blato "da ih preruši u praščiće," kako je s nadom izjavila.

Sabo nije mogla podnijeti pucanje. Mačke umjetnici se popnu na stabla u voćnjaku, a Sabo otrči u mljekaru što je brže mogla. Nije stala trčati sve dok nije došla do jasla Svete Krave. Tamo zateče vrlo uzrujanu Rosy pored svoje majke. Mačka je jedva hvatala dah, a krave su htjele doznati što se vani dogodilo.

Sabo prijavi: "Vlada masakrira pse." Rekavši to, primijeti da je stara krava izgledala poprilično loše. "Jeste li u redu, Majko Krava?"
"Jesam, draga moja, dobro sam. Idem tamo gdje ima mnogo nedirnutih pašnjaka." Sveta se Krava nasmije. Sabo je mogla vidjeti suze u Rosynim očima. Stara Krava nastavi tako slabašnim glasom da su joj se Rosy i Sabo morale skroz približiti. "Veliki Stampedo," šapne, "sve životinje zajedno trče i brinu se jedna za drugu kao da se brinu za sebe." Uzdahne. "Predivan je to san i vjerujem da će se i ostvariti kada za to dođe vrijeme."

Sabine su oči bile širom otvorene. "Kad će doći to vrijeme?" Molila je za odgovor.
"Kada sijeno razbije devina leđa," šapne stara krava.
"Što to znači?" upita Sabo Rosy, koja ne znajući odmahne glavom.
"Majko Krava," reče crna mačka, trljajući njušku, "Molim Vas, ne ostavljate nas. Trebamo Vas!"
"Mala maco, sjedni tu blizu. Imam za tebe jednu priču," odgovori joj stara krava. Sabo položi glavu blizu požutjelih zubi i posluša.

"Bila jednom jedna mačka koja je htjela znati kako opstati u svijetu. Ode u šumu da od najstarijeg i najmudrijeg drveta zatraži pomoć. ‘Molim te, mudro drvo, pokaži mi moj put’, zamoli ga mačka, no drvo je šutjelo. Mačka sjedne na korijenje drveta čekajući odgovor. Nakon dugo vremena, ispod nekog grmlja primijeti osakaćenu lisicu. ‘Pitam se kako ta lisica preživljava, osakaćena i nesposobna za lov?’, pomisli mačka.
Odjednom na čistinu, baš tamo blizu lisičjeg grmlja, doskoči tigar. U ustima je držao zeca kojeg je pojeo ispred njih. No, ne pojede ga čitavog. Veliki komad mesa ostavi točno pored grmlja. Tigar ode natrag u šumu, a osakaćena lisica ispuže van i pojede meso."

Sabo klimne. "Shvaćam," reče.

"Shvaćaš li?" reče krava i lagano zakašlje. "Priča nije gotova."
"Mačka pogleda drvo poviše nje i reče, ‘Hvala ti, sada vidim svoj put. Ako sjedim tu i čekam kao ova lisica, moje će se potrebe zadovoljiti. Sve je u vjerovanju.’
I tako je mačka sjedila pored drveta i čekala dan za danom. Svaki je dan dolazio tigar i osakaćenoj lisici nosio hranu, ali mačka nije ništa dobivala. Postajala je jako gladna. Naposljetku reče, ‘Oh, mudro drvo, ne razumijem. Sjedila sam tu i čekala, baš kao i lisica, no nijedan tigar nije došao da me nahrani.’
Drvo zašuška svojim lišćem i spusti jednu granu te šapne mački. ‘Mala maco, ti nisi osakaćena lisica, ti si tigar.’"

Stara je krava jedva završila posljednju rečenicu. Malo zakašlje, te joj Sabo pogladi nos.

"Hvala Vam, mislim da shvaćam," reče mačka nježno.

Sabo je smatrala da treba ostaviti Rosy nasamo s majkom u njezinim posljednjim trenucima. Krave u mljekari stajaše tiho poput kipova, gledajući ravno ispred sebe. Znale su da Majka umire i to im se činilo važnije čak i od pomora u čoporu. Stotine se smeđih očiju okrene prema Sabo, nakon što je ova napustila jasle. Mačka tužno protrese glavom, te se na vrhovima prstiju vrati nazad na farmu. Pucanje je prestalo i u ovo je grozno vrijeme trebala biti uz prijatelje.

Puškaranje u čoporu je možda čak prebrzo završilo. Poraženi su psi bili ili mrtvi ili ranjeni, te su vojnici počeli češljati tuda da se uvjere kako je uništenje potpuno. Na Krugu A sve su se životinje sakrile u staju, a s njima i četvero ljudi. Iako veoma uplašeni, pokušali su ostati tihi. Jethro izvana zatvori vrata staje, a zatim legne ispred njih da svojim tijelom zapriječi put.

Emma je letjela iznad čopora i brojala mrtve pse, istodobno držeći neprijatelje na oku. Gledala je ne bi li ugledala nešto što bi joj ukazalo na zečeve, ali ne uspije ništa vidjeti. "Možda su izdajnici pobjegli," razmišljala je purica, "ili su ih vladine ubojice oslobodile." Promatrajući tako polje smrti, ugleda mnoga poznata lica, među njima i Kurta, a pored njega malu sivu pudlicu, Monikinog oca.

Jedan od vojnika krene prema razbijenoj ogradi, te gotovo dođe do livade u posjedu Kruga A. Goldie se zadržala tamo baš za ovakav slučaj. Dobro se slagala s ljudima i nitko se nikad nije loše odnosio prema njoj. Zlatni je ptičar vjerovao da će prijateljski pristup izazvati ono dobro u vojniku. Možda mu je mogla odvući pažnju i pomoći mu da se sjeti kako zapravo voli pse. Barem je mogla pokušati. Bilo je to jedino čega se uspjela sjetiti da zaustavi nasilje.

Emma je s gađenjem gledala kako Goldie maše repom i polako šeće prema vojniku. On joj se obrati grubim tonom, nastavljajući svoj put prema staji na Krugu A. Emmi se nije sviđalo što je svoju pasju prijateljicu morala gledati kako se ponižava na ovakav način, no Goldie se sada duplo potrudila. Pas se počne trljati o vojnika svojim bakrenim leđima, te mu čak pokuša polizati ruku. "Ako ga natjeram da me pogladi, sigurna sam da bih ga mogla pridobiti," pomisli. No, vojnik je i dalje polako koračao prema staji, ignorirajući molbe ptičara.

Sabo ugleda mazgu koja je blokirala ulaz u staju i vojnika koji joj se približavao iz smjera livade, sav u zelenoj kamuflaži i naoružan puškom. Goldie je trčala oko njega, dajući sve od sebe da ga spriječi da ide dalje. Baš tada mačka ugleda Emmu kako im leti iznad glava, te slijeće na krov staje. Shvativši kako je to dobro mjesto, Sabo se popne gore na krov da se pridruži Emmi u ovoj ptičjoj perspektivi.

Unutra u staji, životinje su planirale obranu za trenutak kada se vrata staje otvore. Medvjedi na čelu, ostali okupljeni oko njih. Bili su spremni. Najmlađi i oni ranjeni ostanu u pozadini. Hans je ležao s ranjenim psima, dok je on sam bio jedva ogreban. Goldie ga je odvukla iz čopora "slučajno", kako je sama rekla, no Crveni je rekao sasvim suprotno. Monika je pored tolike tragedije bila vrlo zahvalna na ovom čudu.

Ljudski čuvari šume razderu svoju odjeću u krpe da zaviju ranjene životinje. Sada su bili obvezani na golotinju. Mačke umjetnici ostanu na kraju mnoštva, nesigurne u što su se to uvukle.

Štakori su, s druge strane, bili skroz ažurni i željni borbe. Judi ih je stalno trebala podsjećati da za sada budu mirni.

Pancho, Bob i Čangrizalo zauzeli su položaje odmah iza medvjeda. Položaje časti, ne ludosti. Ipak, svo troje požali što nisu ostali vani. Iščekivanje ih je ubijalo. Bonkers nađe lijepu rupu za virenje prijavljujući sve što se dešava Carlosu, koji bi to prokomentirao sa svojom partnericom Juanitom, prije nego bi ona to tiho proslijedila dalje. "Jedan od njih dolazi. Ima pušku. Goldie ga usporava, no ne može ga zaustaviti."

S krova, mačka i purica promatraše dramu koja se odvijala ispod njih. Razočarana Sabo promrmlja nešto za sebe.

"Što si rekla?" upita Emma.
"Moramo imati devu," reče mačka, "Je li ljama neka vrsta deve?"
"Mislim da ne," razmisli purica koju minutu, "Možda. Ali što će ti deva?"
"Da započnemo stampedo." Što se vojnik više približavao staji, mačka je sve više bjesnila. "Sveta je Krava rekla da sijenom moramo razbiti devina leđa ili nećemo moći imati stampedo, a mi ga trebamo." Mačka potpuno razrogači oči.
"Ta je krava luda!" odgovori purica.

Vojniku dosade ptičareve budalaštine. Podigne kamen s poda, te ga baci prema psu. Goldie se pravila kao da se igra "baci i donesi", te dotrča natrag do muškarca noseći kamen u zubima, no on se nije htio igrati. Ionako je bilo prekasno. Stajao je samo nekoliko centimetara od staje.

Jethro pogleda vojnika u oči i dalje ležeći pred vratima. Oboje su znali da se mazga neće dobrovoljno pomaknuti. Muškarac podigne pušku i držeći je uperenu u Jethra, poviče "Miči se!", no mazga je ostala ležati.

Goldie je hodala naprijed - natrag. Emma i Sabo skoro padnu s krova pokušavajući vidjeti što se događa. Unutar staje nitko se nije usuđivao disati.

Tad u tišini, začuju malen klik otponca na puški. Taj mali klik upali svjećicu u Goldijevoj glavi. Ptičar skoči na vojnika i ugrize ga za nogu.

Muškarac zavrišti, okrene se prema psu i zapuca. Jačina metka odbaci Goldie na drugu stranu dvorišta, te ona završi u vodenom koritu. Potpuno zaokupljen svojom ranjenom nogom, vojnik se nije niti potrudio pogledati u pravcu psa.

Sabo ugleda crvenu boju. Nije razmišljala, nije se mogla bojati. Razrogači oči, nakostriješi dlaku, a leđa savije u luk. Izgledala je strašno, kao da je Noć vještica na vratima. Skoči s krova i zarije svoje kandže i zube u leđa sagnutog muškarca. Poput minijaturnog tigra, grizla mu je i derala lice i oči. Vojnik ispusti pušku kako bi mu obje ruke bile slobodne. Zgrabi Sabo, te je baci što je jače mogao u smjeru Goldie, no mačka se dočeka na noge.

Jethro ustane. Osjećao je kako u njemu raste nešto nepoznato i kako mu prožima cijelo tijelo. Pogleda Goldino mlohavo i krvavo tijelo, te pun mržnje krene prema strancu. Jedan dobar udarac je bio dovoljan: vojnikov pad na zemlju proizvede veliku tutnjavu.

U tom trenutku, farmu obuze kukanje i mukanje iz susjedne mljekare. Sveta je Krava umrla. Pošto se mazga digla, ništa više nije držalo vrata staje, te se ona otvore. Životinje ostanu zaprepaštene scenom ispred njih. Emma i Sabo su plakale pored Goldinog tijela, kojeg su izvukle iz vodenog korita. Vojnik je ležao u rijeci krvi koja se u malim potočićima slijevala nizvodno.

Jezovito mukanje iz mljekare inspiriralo je životinje Kruga A da zavijaju, zagrakću ili zableje vlastiti rekvijem. Jethro je i dalje stajao na nogama snažno drhteći, istovremeno gledajući livadu iza sebe, nesposoban da shvati što se upravo dogodilo i što je on to učinio. Sve što je mogao osjetiti, sve što je znao jest da treba trčati. S eksplozijom energije zatrči prema livadi.

Mljekara odmah shvati. I oni su tamo drhtali. Obično mirne krave sruše ogradu, te se sliju na livadu i okruže Jethra koji je trčao.

Ovan osjeti kako ga nešto vuče, te gotovo pogazi medvjede koji su već počeli trčati niz brdo. Sve ostale životinje, kao i ljudi, nahrupe na livadu i pridruže se trci.

Rosy je stajala pored Goldinog tijela. Otupjela je od silne boli tijekom dana, Sabo joj šapne i pokaže na životinje u trku.

"Da, počelo je," Rosy duboko udahne, "Pa, idemo."

Mačka i krava se pridruže ostalima. Trčali su svi osim najteže ranjenih. Oko jezera i kroz voćnjak, po livadi, životinje otrče dosta krugova. I umjesto da se umore, dobivale su sve više energije. Svaka je životinja imala svoj razlog za trčanje, ali su svi imali isti cilj. Rakuni su trčali za šumu, a ovčari za čopor, no to nije bilo bitno. Trčali su za slobodu. Ptice se skupe na komadu neba iznad livade i stanu pratiti put galopirajućih životinja kao njihova vlastita sjena. Emma je letjela u centru svojih purića. Iako su još bili mladi, ovo nisu mogli propustiti. Uvijek će se sjećati da su bili dio Velikog Stampeda.

Nakon par krugova, trkači primijete promjenu. Bila je jedva primjetljiva, ali važna. Duboka, štoviše. Neke su životinje počele plakati u trku, neke su počele graktati, a neke pak smijati se. Rakuni su i dalje trčali za šumu, no i za čopor pasa. Krave iz mljekare trčaše za svoju Majku, no i za ranč konja. Pancho je trčao za Goldie i za farmu, no također i za ljude, a to stvarno nije znao kako objasniti. Sada su bili jedna cjelina, jedna ogromna životinja usmjerena prema pravdi za sve.

Silom otvore ulazna vrata Kruga A i zauzmu čitavu cestu, životinje galopirajući dolje na zemlji, a ptice radeći nebeski svod iznad njih. Pancho je trčao pored Sally i Rosy. Sabo se između nogu velikih životinja poput strelice progura do Judi, koja je trčala usprkos tome što je bila ranjena, baš kao i ostali. Ovo je bilo previše važno.

Mala grupica vojnika sakrije se iza kamiona dok je stampedo prolazio kroz vrata čopora. Nije ih se moglo prevariti. Svaka životinja zna, a ljudi u tome nisu iznimka, da kad se stampedo pokrene, moraš se ili priključiti ili maknuti s puta. Pokušaj ga zaustaviti i zgazit će te. Nakon što životinje prođoše poput oluje i prašina se slegne, zapovjednik podigne slušalicu da prenese upozorenje: "Životinje su poludjele i kreću se u stampedu prema gradu. Ostanite kod kuće kako bi izbjegli opasnost. Traži se pomoć Nacionalne garde." Zapovjednik nije primijetio četvero golih ljudi u stadu, ili ako jest, smatrao ih je životinjama.

Promatrači uz cestu su ih pozdravljali kliktanjem, ignorira-jući upozorenje vojske. Neki su samo mahali, no dosta se njih priključi stampedu.

"Trčite s nama da zgazimo korporaciju!" Nekima se to činilo uzbudljivo, te su trčali zbog avanture, dok su im se drugi pridružili nemajući što za izgubiti.

Kad je stampedo prolazio pored ranča konja, Edsel počne razbijati pregrade. Galopirao je kroz staje udarajući o vrata. "Dođite s nama, osim svojih uzdi nemate što izgubiti!", te konji izađu na ulicu i stanu se propinjati niz ulice, zajedno s ostalim borcima za slobodu.

U zoološkom vrtu, zatočene životinje pobijede svoje čuvare, te pomognu jedna drugoj u bijegu kako bi se pridružili stampedu.

Pobunjenici su bujali kao gruda snijega koja se kotrlja niz brdo. Kroz svako mjesto kroz koje su prošli nailazili su na sve više životinja koje su mrzile korporaciju zbog onoga što je učinila od njihovih života i zemlje, a koje su imale hrabrosti i ljubavi riskirati sve kako bi je zaustavile.

S toliko mnogo tijela stampedo se malo usporio, te Pancho uspije uhvatiti dah. Pogleda oko sebe nepoznato okruženje: zgrade od kojih se ne vidi nebo, bez trave ili drveća. "Kako bi nam se netko mogao ne pridružiti", pomisli, "Tu se ne može živjeti."

Sada su štakori preuzeli vodstvo pošto su znali put do sjedišta korporacije. Kad su se našle u uskim uličicama, životinje su više marširale nego trčale. Njihova se parada rastegla na nekoliko blokova zgrada. Dixion je vodio stampedo niz neku sporednu ulicu koja je završavala visokom, visokom zgradom u obliku piramide. Stigli su do sjedišta korporacije.

Zbog konja, jelena i medvjeda ispred sebe Pancho nije ništa mogao vidjeti. Ubrzo su ptice donijele vijesti. Nacionalna je garda blokirala ulicu zbog obrane korporacije.

Bilo koja životinja mogla je shvatiti da su se našli u zamci. Vojska se bez sumnje postavila i na kraju kolone. Povlačenje nije bila jedna od opcija.

S oružjem ispred sebe, stampedo se naglo zaustavio. Mnoštvom zavlada šaptanje. Jedino su ptice mogle zaista dobro promotriti situaciju. Emma poleti naprijed. Nije mogla vjerovati onom što je vidjela. Iza ogromnih staklenih vrata te velike, velike zgrade izlazile su one otrcane malenkosti od špijuna odjeveni u mornarsko plava vunena odjela s prugastim kravatama.

Blackstone je nosio crni kovčeg, a Hamilton zgrabi mikrofon da se obrati mnoštvu. Iako većina životinja nije mogla vidjeti govornika, njegov se glas nije mogao zamijeniti s nekim drugim.

"Prijatelji," počne mršavi zec, "Pokušao sam vas upozoriti da ovo neće uspjeti i pogledajte sada što se dogodilo. Došli ste čak do tu da bi zurili u cijev pušaka." Protrese glavom i proizvede slabi zvuk kao kuckanje sata. "Srećom po vas, nije napravljena nikakva veća šteta. Posjed korporacije je ostao nedirnut, te je korporacija spremna zaboraviti ovaj ispad i većini vas dopustiti da odete u miru. Međutim, kaznit ćemo one koji su počeli ovaj stampedo, a to su životinje iz Kruga A, tj. H."

Od galame gomile sljedeća se rečenica gotovo i nije čula, no Pancho zaključi kako će sad nastupiti Blackstone. "Korporacija je također voljna priznati da u vašim žalbama ima ponešto istine. Hamilton i ja smo bili nekoliko sati s odborom, pokušavajući uvjeriti u to predsjedatelja i ostale. I ono do čega smo došli jest sporazum i to vrlo velikodušan od strane korporacije." Otvori kovčežić jednim potezom i izvadi debelu fasciklu koja je izgledala prilično službeno. "Korporacija je voljna sastaviti odbor životinja koji bi iznosio svoje prijedloge. Želimo raspravljati i surađivati s vama kao s dobrim članovima društva."

Svi oni koji su slušali glasnogovorničku poruku zečeva znali su da su to sve laži. Ne samo životinje i ljudi kojima je ova ponuda bila namijenjena, nego i vojnici, predsjednici korporacije, a posebno sami zečevi. Bila je to stara igra i svi su je igrali već predugo.

"Ne možemo se predati," reče Pancho onima oko sebe, "iako se nalazimo u teškom položaju."
"Došla sam tu uništiti korporaciju i to namjeravam spro-vesti," reče Rosy odlučno i stade se probijati kroz gužvu.
"Ali puške!" zaviče Pancho, "Ubit će te."
"Mislim da hoće," uzdahne Rosy, te stade na čelo stampeda.

Popne se stepenicama do mjesta gdje su stajali zečevi. Vojnici su je nišanili dok se penjala. Rosy se nagne prema mikrofonu: "Ne govorim u ime svih, samo za sebe. Ne prihvaćam ni ovu ni bilo koju ponudu zle korporacije. Došla sam tu da je uništim, ne da je reformiram."
Krava pogleda vojnike: "Idem unutra, a vi, ako me želite zaustaviti, morate me ubiti." Rosy počne polako i ponosno hodati prema staklenim vratima.
"Priprema, pozor, paljba!" Zapovijed je bila izrečena. No, vojnici su oklijevali. Nitko nije htio prvi zapucati, tako da nitko i nije zapucao.
"Ponavljam! Vojnici, priprema, pozor, paljba!" Ovaj su put puške odgovorile, no vojnici su pucali u zrak, tako da su se ptice morale povući.
Zapovjednik se počeo crvenjeti od bijesa. Mogao je i sam upucati ludu kravu, ali je morao uspostaviti kontrolu nad svojim jedinicama. Koji im je vrag?
"Rosy, brže hodaj!" Pancho povikne, "Prođi kroz vrata!"
"Dajem vam svima još jednu šansu prije nego cijeli odred dam na vojni sud. Upucajte kravu teroristkinju! Priprema, pozor, paljba!"

Puške odzvone. Vjerojatno se svaki vojnik nadao da će izgledati poput nesreće. No, meci koji nisu otišli u zrak završe u zapovjednikovom tijelu. Srušio se poput krvave otrcane lutke.

Rosy prestane hodati. Provjeri obje strane ne bi li se uvjerila da nije pogođena, a zatim pogleda iznenađene vojnike.

"Upucajte kravu!" zaviče Hamilton čuvarima. No, oni su bili previše šokirani da bi ga mogli čuti.

Napokon jedan od njih prošapće par riječi zdravog razuma: "Brzo se maknimo odavde." Bace puške, te se rasprše u mnoštvu.

Rosy uvuče jezik i vikne "Hajde!" dok je probijala staklena vrata.

Gurajući zečeve u odijelima na stranu, životinje se u stam-pedu popnu uz stepenice i uđu u predvorje korporacijskog lažova. Slijedeći miris starog, prljavog novca, životinje poput oluje dođu gore do vijećnice. Edsel zamoli za privilegiju da razvali debela vrata od čvrstog drva. Dopusti Jeepu i nekolicini njih da mu pomognu, kao što stariji dozvoljavaju djeci da neke stvari otvore prvi. Tada sa dva snažna udarca stražnjim nogama rastavi vrata na predivna, stara drva za potpaljivanje. U najdaljem kutu blizu šanka, a iza stola od mahagonija šćućurio se proćelavi, trbušasti ostarjeli čovjek u odijelu, plačući od straha.

Životinje nisu mogle vjerovati svojim očima. Stajale su tako oči u oči sa svojom kaznom, predsjednikom korporacije. Sally pomisli na film koji je gledala gdje je mršavi sićušan terijer povlačio zavjesu, a grozni čarobnjak izgledao baš kao ovaj čovjek - malen i bespomoćan u usporedbi s mislima, srcima i hrabrošću revolucije životinja.

"Jesi li siguran da si ti predsjednik korporacije?" upita ga Judi, došetavši preko do čovjeka da ga ponjuši.

Uzmičući prema staklenom prozoru, čovjekov je glas drhtao dok je izgovarao "Bojim se da jesam." Čak i činjenica da te ponjuši mali medvjed kao što je to Judi sasvim je strašno iskustvo za nekog tko se toliko izolirao od prirode. "Ja sam i izvršni direktor."

"Ovo ne može biti on. Ovaj jad od čovjeka nije nikako mogao napraviti onoliko štete: uništiti okoliš, razbiti naše sindikate, prebaciti naše poslove na drugu stranu mora, zatvoriti naše farme i zamijeniti nas sa strojevima. On se jedva suzdržava da ne padne u nesvijest," kaže Rosy s gađenjem.
"Vjerojatno je imao pomoć!" povikne Bob gurajući se unutra u salu.
"Naravno da jest," reče Čangrizalo. Ovo se dvoje nagnu sasvim blizu predsjednika korporacije i primijene svoje tajno oružje: aromaterapiju. "Imenuj svoje suučesnike," zahtijevala je koza. "Tko je još bio umiješan?" zableji Bob.
"Svi su umiješani! Naravno da nisam sam djelovao," vikao je čovjek, želeći sačuvati vlastitu kožu, "Što je s bankama?"
Emma zamahne krilima, te stvori put do čovjeka. "Vi posje-dujete banke. Banke su vi."
"Dobro, a što je s vladom? I na njima je sigurno dio krivnje," cmizdrio je čovjek.
"Prestani, prestani se izvlačiti od odgovornosti!" zaprijeti purica, "Vi posjedujete vladu. Vi plaćate izbore i kampanje, posjedujete novine koji odlučuju o izborima, imenujete suce i unajmljujete policiju. Možda se neće sve popraviti ako vas se riješimo, no rekla bih da bi to bio vrlo dobar početak."
"Zar ste upucali zapovjednika?" upita predsjednik, osjećajući da je došao kraj, "Hoćete li i mene ubiti?"
"Generala su ubili vojnici. Pretpostavljam da im je dosadilo da im se stalno naređuje," reče Rosy, "I nama je. Imat ćete pošteno suđenje. Bojim se da nećete imati kolege iz vašeg staleža u poroti, jer nema nikoga vašeg staleža. Mislim da će vam porota morati biti vaše žrtve."

Odvuku predsjednika ispred zgrade.

Zečeve odvjetnike nađoše iza stroja za sađenje gdje su se skrivali u strahu od odmazde životinja.

Predsjednik korporacije mahne odvjetnicima pokazujući im da će se sam braniti, na što svi odahnu. Pošto je mikrofon još uvijek bio na mjestu, sve su životinje mogle pratiti čitav slučaj čak i onda kad su im zaklanjali pogled.

Porota se odabirala po principu en-ten-tini. Marta, Sallyina majka odabrana je za predsjednicu porote. Ostalih je jedanaest predstavljao prilično dobar presjek svih životinja: Corvette, konj boje lješnjaka, Mac iz "Oraha za sve", Crveni iz Špiljskog kampa, Daisy, jedna od krava iz mljekare i ujedno Rosyina tetka, Monika iz čopora, Jethro mazga, Sabo zajedno s još jednom mačkom po imenu Dali, Nikotin, umrljani štakor, čovjek River te Horace, sova na mrlje, njegov čuvar u pravom značenju te riječi.

Bilo je to brzo suđenje. Emma je odigrala ulogu suca. Bob i Čangrizalo su preklinjali da oni budu ti koji će postavljati pitanja kriminalcu i koji će nabrojati njegove zločine. Izvršni direktor nije zanijekao ništa osim definicije samog zločina.

"Nisam uradio ništa protuzakonito," rekao je, "Sve je bilo u skladu sa zakonom."

Životinje se najviše zbune oko pitanja motiva. Zašto bi ijedno stvorenje ili ijedan čovjek bio tako zao?

"Novac, učinio sam to zbog novca i moći," izjavio je, "a to je također savršeno legalno."
"Dakle, zbog novca i moći ste uništili šumu, bacili bespomoćne životinje iz njihovih domova, otpustili ih, osujetili demokratski proces, potakli rat, obavljali grozne eksperimente na životinjama koje nisu ničeg bile svjesne…" Koza Čangrizalo govorila je hodajući naprijed-natrag ispred malog muškarca, nabrajajući zločine koje je korporacija učinila.
"Sve je legalno!" provali izvršni direktor.
"Legalno jer ste vi donijeli zakone!" upadne Bob, "Ali to ne znači da je to što ste napravili bilo ispravno!"

Ovan prijeđe na konkretnu stvar. Kad se rulja ponovi umiri, Bob reče "Životinje su iznijele svoj slučaj."

"Imate li nešto za dodati?" Emma upita predsjednika korporacije i njezinog izvršnog direktora.
"Ponavljam da je sve što je korporacija napravila legalno. Podsjećam porotu da mora podržati zakon!" Ćelava se glava počela znojiti.
"Oh, gluposti," reče Marta, gledajući ga u oči, "Nas ne zanima zakon, već pravda!"

Sudnicom pod vedrim nebom zavlada burno odobravanje. Porota se na nekoliko trenutaka došaptavala, pa donese jedno-glasnu odluku. Iznenađenja nije bilo.

"Mi, porota vaših žrtava, proglašavamo vas krivim po svim točkama optužnice," Marta sroči jasnim glasom. "Predlažemo slijedeću kaznu: pošto su novac i moć bili vaši motivi za zločine, od sada nećete moći uživati ni u jednom od navedenog. Nećemo vas zatvoriti u zatvor jer bi nam tamo bili samo na teret. No, zato ćete ostatak svog života provesti u nastojanju da očistite nered koji ste napravili."
"Možete početi sa sadnjom drveća u šumi koju ste uništili," poviče Crveni i sve se životinje glasno slože.
Emma preuzme mikrofon. "Došli smo uništiti korporaciju. Kao i njezine zle polusestre, banku i vladu. Došli smo i osloboditi njezinog zatočenika, tisak." Purica pogleda bujno more životinjskih lica. "Ima li netko neki prijedlog?"

Životinje su u tišini razmišljale. To je tako dugo vremena bio tako veliki problem da se jednostavno rješenje činilo neprikladnim. Iz prednjeg dijela gomile janje digne svoj papak. Emma se zadovoljno nasmije, te joj mahne krilom u znak da dođe do mikrofona.

"Možemo li jednostavno reći: od sada bez nasilnika?" Visokotonsko blejanje malog janjeta nasmije gomilu. Janje pocr-veni i požuri natrag do majke.
"Znate, to je pravi način." Bila je to zečja malenkost Blackstone, koji se penjao iza mikrofona. On i njegov kompanjon Hamilton skinuše poslovna odjela kako bi se svidjeli životinjama.
"Samo ukinite sve hijerarhije i sve prisile," Hamilton uskoči, "bez interesa, novca ili šefova."
Emma ponovo zgrabi mikrofon. "Što kažete da budemo bez odvjetnika i špijuna!?"
Pancho je također imao nešto za reći, te se približi i reče: "Nema zakona, nema odvjetnika. Nema hijerarhije, nema nasilnika. Janje je u pravu."
"Mogli bi vam sve to zapisati," Hamilton se javi dobrovoljno, "Tako da sve bude legalno."
"Ne, hvala," reče Emma, ponovo grabeći mikrofon. "Nema više legalno-ilegalno. Što kažete na pošteno i nepošteno, pravo i krivo? To je nešto što svi možemo razumjeti. Ne treba nam to napismeno."

Zečevi zabace šape u očaju. Znali su da će ubrzo saditi drveće zajedno s bivšim izvršnim direktorom.

Marta progovori iz porotničke lože: "Prije nego odemo, glasujmo šapama hoćemo li korporaciju, vladu i banke ukinuti, a sve životinje vratiti u njihovo prirodno stanje slobode? Svi koji su za?"

Svi osim jednog dignu ruke.

"Svi koji su protiv?"

Izvršni direktor i zečevi odvjetnici dignu šape.
Ako se pitate kako je ovo bilo moguće… odvjetnici su, naravno, dvaput glasovali.