Naslovnica

Predgovor hrvatskom izdanju

1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje

U srijedu ujutro dan bijaše čist i ružičast. Pancho je to jutro vidio zoru, jer je spavao vani zajedno s ostalim životinjama. Staja je bila zatvorena zbog priprema za veliki događaj. Noćno ispuštanje letaka je prošlo uspješno, a leci su na susjednim područjima uzrokovali podosta strke. Farma se rano probudila i, kao obično, većina je životinja krenula prema livadi na jutarnju tjelovježbu.

"Oh, zašto ne," pomisli Pancho. "Mogu probati nešto novo, a i malo vježbanja bi mi dobro došlo," mislio je dok se zajedno s ostalima gegao prema jezeru.
"Stani tu," dozva ga Goldie, te se Pancho progura kroz stado i stane između psa i Jethra.
"Što trebam raditi" upita svinja, no prije nego dobije odgovor, ovan iza njega ga obori na pod. Životinje se zatrče udesno, ostavljajući iza sebe Pancha koji ih je pokušavao uhvatiti.
Goldie ga ponovo uvede u grupu. "Pokušaj se koncentrirati na ostale oko sebe," reče. "Ne brini se gdje oni idu, pazi na ostale i kada će oni krenuti."

Pancho pokuša, ovaj put s malo više uspjeha. Koncentrira se na Goldie i potrči prema naprijed zaustavivši se tamo gdje i ona. Kad je stado krenulo na drugu stranu, Pancho je ipak propustio znak, te je njegovo oklijevanje prouzrokovalo pad desetero životinja jedne preko druge. Svi se nasmiješe i podignu jedan drugoga s vlažne trave.

"Trebaš biti svjestan svakog, ne samo jedne ili dvije životinje," reče mu Sabo dok se kretala kroz poludjelu masu u kojoj je i nestala.
"Ovo je teže nego što izgleda," pomisli Pancho, no pokuša iznova. Svaki je put bio sve uspješniji u tome da se osjeća kao dio grupe. "Vrlo zanimljivo, toliko da se od toga osjećaš moćno, štoviše značajno." Bio je iznenađen, jer je uvijek mislio da grupa pojedincu oduzima moć. "Zaista smo sila na koju treba računati."

Pancho se na kraju trčanja osjećao vrlo moćno. Sjedne uz jezero da uhvati dah. Pridruži mu se vesela bijela ovca s crnim licem. "Za prvi si put bio odličan," čestita mu bijela ovca. "Zovem se Isadora," nasmiješi se. "Tvoje ime već znam, ali sada se zoveš Pancho, zar ne?"

Svinji padne vilica. Dobro pogleda ovcu, no morao je priznati da su njemu sve ovce izgledale poprilično isto. Pancho nije znao tko je ona.

"Sigurna sam da me se ne sjećaš. Bila sam malo veća od lampe kad sam pobjegla s naše stare farme," nastavi Isadora, "Na svu sreću otišla sam prije nego su se stvari zaista pogoršale."

Pancho gotovo da nije mogao vjerovati. Ovca s njegove stare farme! Ali, ona je pričala o bijegu. Zar je ostalim životinjama bilo tako grozno da su morale planirati bijeg? I zar su svinje bile tako gluhe na njihovo stanje da nisu čak ni primjećivale kad bi pobjegle? U ovom je slučaju Pancho mogao pretpostaviti da je odgovor bio "da".

"Dakle, ti si došla tu?" Bilo je to retoričko pitanje.
"I ti si!" nasmiješi se ovca, "Uvijek sam mislila da si ti jednako loš kao i ostale svinje, sve dok nisi došao tu. Izgleda da se mijenjaš."

To je boljelo. Pancho nije baš znao što reći na to. "Dosta sam naučio. I još uvijek učim." Mahnuo je prema livadi koju su baš napuštali. "Vi ovce ste prirodni stručnjaci u što god bilo da smo dolje vježbali." Pancho se nije mogao prisiliti na to da kaže "vježbanje stada."
"Mislim na to kao na suosjećanje," reče Isadora, "Sposobnost da osjećaš ono što drugi osjećaju. Zar nisi primijetio da se ovce međusobno osjećaju? Ozljeda jednog je ozljeda sviju."
Pancho klimne te ovca nastavi. "Mnoge bi se svinje bojale suosjećanja, jer one to vide kao smanjivanje njihove individual-nosti, no to je zaista samo njezino proširivanje, a ne uzimanje. Poput zaljubljivanja."
Ovca namigne Panchu. "To je ono zbog čega se razlikuješ od svih ostalih svinja na staroj farmi." Pošto Pancho nije ništa govorio, Isadora odluči otići.
"Moram ići, kasnim na vježbe pucanja," reče ovca.
"Vježbe pucanja?" Pancho je sada napokon progovorio, "Mislio sam da na farmi nema oružja."
"Idem u čopor. Kurt me uči kako da upotrijebim strojnicu." Isadora se nasmije. "Nikad ne znaš kad će ti takvo znanje zatrebati." Zatim doda: "Vidimo se sutra ujutro."
"Drago mi je što sam te napokon upoznao," reče svinja, "Bit ću sutra tu." Promatrao je ovcu dok je hodala prema čoporu. "To je jedna ovca koja je jedinka," promisli, "no, što je s Bobom, crnim ovnom?" Pancho je to vrtio po glavi. "Kako da kažem, on sigurno ne trči u stadu."

Pancho sjedne i promotri farmu. Štakori su do staje razvukli nove kablove. Počelo je i pripremanje hrane za zabavu. Preko u voćnjaku, blizu stabala breskvi, Hans i pudlica Monika su se valjali u travi. Pancho se nađe kako mu misli lutaju do određene školske učiteljice s mekanom vlažnom njuškom.

"Nadam se da ona još nije našla partnera za zabavu," mislio je hodajući do svinjca. Sally se spremala da započne sat u malom oboru pokraj staje, no prije nego što počne, stane popričati s Goldie i Sabo.
"Idemo posjetiti Svetu Kravu," reče Goldie, "Prestara je da dođe na večerašnju zabavu, no želim da zna što se događa." Pancho klimne i Goldie ga upita: "Želiš li je možda upoznati?"
"Naravno, bilo bi mi drago," odgovori Pancho, "Samo sam htio nešto pitati Sally." Sabo i Goldie ostanu na mjestu gledajući kako Pancho promatra Sally. "Nasamo, ako vam ne smeta."
"Oh, nasamo," zasikće Sabo, te se nasmije psu dok su se malo odmicali natrag. Sabo se trudila čuti. Pancho je nešto mrmljao, a Sally se smijala i klimala glavom. Sabo je bila uvjere-na da je čula riječ "partner". Svinja se okrene da mahne Sally prije nego se pridruži mački i psu. Izgledao je vrlo zadovoljno.
"Dogovor za izlazak Pancho?" zaprede mačka.
"Što nije u redu s tim?" svinja zapuše, "Ona je vrlo inteligentna krmača."
"Ostavi ga na miru, to je baš slatko," reče Goldie, upotrebljavajući riječ koju nitko nikad nije rabio da opiše njega ili njegove aktivnosti.

Pređu ogradu između mljekare i farme, pažljivo hodajući kroz livadu miniranu kravljim izmetom. U bijeloj staji na kraju livade ležala je majušna smeđe-bijela krava. Bila je tako mršava da su joj se na leđima jasno vidjele kosti, a velike smeđe oči kao da su upale u mekano lice. Nasmiješi se životinjama koje su dolazile.

"Nema Rosy?" upita ptičara. Kad je Goldie odmahnula glavom, krava uzdahne: "Rosy je moja kći, no sada me rijetko dolazi vidjeti."
"Dobro je," reče Goldie, "Ovo je Sabo, a ovo je Pancho, novi su na farmi."
"Došli ste u važno vrijeme," reče krava pozdravljajući ih.
"Baš smo o tome došli porazgovarati," nastavi Goldie, te joj ispriča sve o problemima i špijunima.
"Što ti misliš, Majko Krava?"
Krava malo razmisli, pa odgovori nježnim mukom: "Nekad se moraš roditi, nekad moraš umrijeti, nekad moraš preživati, a nekad trčati u stampedu."
"Stampedo!" reče Pancho iznenađen, "Može li to upaliti?"
"Stampedo je nezaustavljiv," odgovori stara krava, "No, pravi stampedo zahtijeva potpuno sudjelovanje, potpuno posvećivanje i sve životinje koje će trčati zajedno kao jedan."
"Ali trebat će toliko mnogo planiranja da uskladimo sve grupe," reče Pancho.
Krava polako odmahne glavom. "Ne zahtijeva nikakvo planiranje, jer ga ono može samo uništiti. Zar požaru u šumi treba plan? Ne, samo šibica."
"No, to sa špijunima?" upita Pancho, "Mogu biti posvuda."
"Špijuni, špijuni, špijuni. Svi se vi previše brinete oko špijuna." Kravu je izgleda toliko objašnjavanja prilično umorilo. "Ne znam koliko špijuna treba da zaustavi stampedo."
"Istina," odgovori Pancho, "Ako nemamo plan, što će im onda špijuni?"
Goldie je također razmišljala. "Majko Krava, uvijek si nas učila nenasilju. No, zar stampedo ne bi bio nasilan? Zar se životinje ne bi ozlijedile?"
"Životinje se ozlijede svaki dan, život je opasan. Životinja se može ozlijediti dok obrađuje polje, ili dok preskače ogradu ili dok se penje uz brdo. Međutim, tu nema nasilja. No, ako ne krenete u stampedo, doći će korporacija i sve vas ubiti, čak i ako budete surađivali. Stampedo nema nasilje kao svoj cilj i bit će najuspješniji ako se nijedna životinja ne ozlijedi. Stoga, može biti opasan, ali nije nasilan."

Pancho razmisli o ovom. Njemu nije bilo toliko do toga da li je stampedo nasilan ili ne koliko do toga hoće li on uspjeti. "No, što ako krenemo u stampedo i nitko nas ne bude slijedio?" napola se šalio. "Kako možemo biti sigurni da će nam se životinje pridružiti? Znam da nas je mnogo, i ako uspijemo nagovoriti svakog da se posveti Velikom Stampedu, mogli bi pobijediti korporaciju i uspostaviti nov tip vladavine." Pancho digne šaku u zrak da potvrdi svoju izjavu.

Sveta Krava ga pogleda istodobno preživajući. "Kakvu to vrstu vladavine misliš uspostaviti?" upita. "Oh, znaš, ljubazniju, nježniju..." Pancho pogleda Goldie i Sabo tražeći pomoć, no oboje su stajali tiho. "Ne znam, bolju vladu," reče, "Onu u kojoj su sve životinje jednake."
"Zar to nismo već pokušali?" podsjeti ga Sabo.
"Mislim da bi bilo pametno da preskočimo novu vladu. Dosta nam je stare vlade," reče krava umornim mukom. "Znam da je meni bilo dosta. I da odgovorim na tvoje pitanje, ne možeš biti siguran da će nam se pridružiti, ali to i nije bitno." Pancha su izgleda ove riječi iznenadile. "Ako se životinje ne kreću kao jedno biće, ako to ne bude spontana složna reakcija, onda to nije Veliki Stampedo."

Pancho počne hodati uokolo po staji. Što je mogao učiniti? Nešto se mora poduzeti! On mora nešto učiniti.

Krava mu pročita misli. "Mala svinjo, ti nisi vođa. Možeš pomoći zasijati sjeme, možeš pomoći u njihovom zalijevanju, i ako si sretan možda dobiješ malo kruha. Ali ti nisi pekar."
"O čemu ti pričaš?" Svinjin je glas bio malo prebučan. "Želim biti pekar!" Pancho se sad osjećao malo glupo, pa doda: "Možda bih mogao biti jedan od pekara?"

Krava nastavi žvakati. Pancho još malo prošeta, zatim stane i pogleda kravu oči u oči. "Zašto ti moraš odabrati pekara?" Smeđe oči ne trepnu. Pancho još malo prošeta.

Goldie se suzdržavala od smijeha. Vidjela je Svetu Kravu kako to radi i prije, ali joj je to uvijek bilo tako zabavno. Sabo zakoluta očima prema Panchu, no on je i dalje hodao. Zaustavi se još jednom ispred ostarjele krave.

"U redu," progunđa, "tko je pekar? Ja ću mu pomoći," uhvati se, "Ili njoj, na bilo koji način. Posvetit ću se pekaru!" Preklinjao je kravu, "Tko je to?"
"Kako da ja znam?" odgovori krava.
Pancho zabaci papke u zrak. "Onda o čemu mi pričamo?"
"Nemam pojma," reče krava i stade još malo preživati. Pancho stisne oči i odšeta još jedan krug. Prevrtao je razgovor u glavi. "Rekla si da ja nisam pekar?" zahtijevao je.
"Zar jesi?" upita ga krava, "Što bi ti ispekao?"
Pancho ostane bez riječi. Više mu nije bilo jasno o čemu su pričali. "Kruh?" Mislio je da je čuo da se to spomenulo.
"Koju vrstu?" upita krava.
"Ne znam, zavisi o vrsti žita," pažljivo odgovori. Zatim, misleći da mu je odgovor prilično tanak, doda: "Cijelu pšenicu! Ispekao bih kruh od cijele pšenice." Nasmije se slavodobitno.
"A što ako bi žito bila raž?"
"Onda vjerojatno raženi kruh." Počeo se osjećati nesigurno.
"Sada pretpostavimo da ono sjemenje nije uopće bilo žito i da su možda narasle tikve?"
"Pita!" Pancho nije bio siguran da li je ispravno odgovorio.
"A možda sjemenje nije bilo posijano i ništa nije izraslo," postavi se krava ozbiljno, "Što bi tad ispekao?"
"Ništa?" zastane Pancho u čudu, "Zar ne?"
"Naravno," reče krava, "Ne bi bilo ničeg za ispeći i stoga ne bi bilo potrebe za pekarom." Zatim opet sjedne i ušuti. Pancho također. Opet je u mozgu prevrtao ovo s pekarom.
"Dakle, to što ti želiš reći jest da je još prerano za pekara, no možda kasnije ipak to mogu biti ja?"
Sabo upadne: "Zašto je toliko važno tko je pekar?" upita Pancha. "Zašto se toliko brineš tko će biti pekar?"
"Rekla je kao da je to bitno," Pancho počne cviljeti pokazu-jući na kravu, "I implicirala je da ja nisam dovoljno dobar da budem pekar," namrgodi se.
"Ne, nije," reče mačka. "Sve sam čula i ti si to sam pretpostavio. Sve što je Sveta Krava mislila jest da trebaš posijati neko sjeme, vidjeti hoće li išta narasti i ne pokušavati ispeći kruh prije nego li uopće posiješ sjeme." Mačka se zatim okrene prema kravi. "Zar ne?"

Stara smeđa glava klimne.

"I, također, nemoj se truditi kontrolirati sve i svakoga. Neko sjeme i ne treba pekara."

I rekavši to Sveta im Krava okrene leđa, signalizirajući time kraj sastanka.

Svinja i pas krenu, a Sabo dotrči do umorne stare krave i šapne joj u uho: "Mogu li te opet doći posjetiti?"
"Bilo bi mi drago," reče krava sa smiješkom.

Farma je čitav dan bila prepuna različitih aktivnosti. Bonkers je uspio isposlovati da odsvira par stvari sa Slobodnim radikalima. Uporno je i s puno buke pokušavao uklopiti komad metala u čelični bubanj. Ostali su napravili veliku vatru, održavajući je neprestano drvima i grmljem. Nekoliko im se pasa pridružilo u tome zbog osobnog zadovoljstva. Toranj vatre gotovo da je dosegnuo visinu staje.

"Odakle im sve te stvari?" pitao se Pancho na glas.

Goldie je polako kružila oko hrpe, sumnjičavo je pregledavajući, da bi zatim s iznenadnim režanjem trkom pobjegla. Pancho je stade slijediti do prednje barikade gdje je Goldie stajala gledajući uništenu barikadu.

"Ne mogu vjerovati da su je uništili," žalila se.
"Pretpostavljam da je bila tako dobro prerušena da nisu ni skužili da je to barikada," Pancho je pokuša nekako umiriti. "Možemo je sutra sagraditi iznova."
"Od čega?" Goldie odšeta do pasje kućice i tamo legne.
"Možda nećemo ni trebati barikadu," pomisli Pancho, "Ne ako budemo dobro izveli stampedo."

Sabu je Sveta Krava tako dojmila da je potražila Rosy, koja je u voćnjaku brala jabuke.

"Upoznala sam ti majku, Svetu Kravu," reče mačka u strahopoštovanju.

Rosy ne reče ništa te nastavi sa sakupljanjem, stavljajući žute, zelene i crvene jabuke zajedno u jednu veliku košaru izrađenu od šiblja.

"Pitala je za tebe," nastavi Sabo, "Trebala bi je poći posjetiti."
"Dobro je, zar ne?" upita Rosy, "Nije bolesna i ne umire?"
"Ne, mislim da ne," mačka razmisli, "ali je stara."
"Je li još puna onog naoko pobožnog smeća?" krava prezirno puhne i zazvoni zvonce, "Zaista ne mogu podnijeti njezino držanje kao da je svetica. Poludim od toga."
Sabu ovo iznenadi. "Meni se čini veoma mudrom, sviđa mi se."
"Onda je ti posjećuj," reče Rosy pokupivši jabuke i krenuvši prema stolovima za piknik koji su stajali pokraj staje.
"Idem i ja," povikne Sabo za njom. Uspne se na zlatno ukusno drvo da malo razmisli. Nikad nije vidjela Rosy tako naživciranu.

Nakon nekog vremena Goldie krene u šetnju voćnjakom, provjeravajući ima li kakvog otpalog granja koje bi moglo poslužiti u obnovi barikade. Na nesreću, nije bilo ničega, pošto je ona sve to još jučer pokupila. Sabo skoči sa stabla jabuke i počne trčati za njom.

"Ne razumijem zašto se Rosy toliko ljuti na svoju majku," reče mačka, "Zaista su jako slične."
"Vjerojatno je to razlog," reče pas, "Kao Bob i Čangrizalo, koji se uvijek svađaju i cijepe svaku dlaku, bar se to meni tako čini."
"Ali zašto je Rosy tu umjesto u mljekari?"
"Rosy je bježala još otkad je bila mlada, preskakala ogradu i dolazila tu preko. Život u mljekari je poput vojske, pun pravila, uvijek je svaki dio dana određen za neku radnju. Sveta Krava je svaki put trebala dolaziti po Rosy kad bi ova pobjegla," smijuljila se Goldie. "Neke životinje ne možeš istrenirati, ustvari čitava nam je farma prepuna nekomformista, u slučaju ako nisi primijetila. Na dan kad su ljudi žigosali životinje u Krugu H, Rosy je doskočila u red. Vjerojatno ni sama nije znala koliko će je to boljeti. No, zbog žiga je majka više nije mogla odvlačiti natrag u mljekaru. Mačke i psi su sretni jer ne nosimo nikakve oznake ili žigove. Dovoljno nam je loše što moramo nositi ogrlicu."

Sabo klimne. Nijedna ogrlica nije preživjela na njoj duže od sat vremena.

"No, Majka Krava je u svoje vrijeme bila buntovnica," doda Goldie, "Pričala nam je o velikim protestima za prava životinja, o pobjedama i tragedijama. Bila je jako mlada kad je mislila da se svijet može promijeniti. I sama sam se nekad tako osjećala, ali poput stare krave, počela sam se usmjeravati prema onome što je u meni da bih pokušala shvatiti značenje ovog svijeta u kojem živimo." Glas joj je bio tako nježan.
"Dakle, Rosy želi da joj majka ponovo bude ona stara buntovnica?" upita Sabo.
"Ne znam što Rosy želi, nije ni ona više tako mlada," odgo-vori Goldie, "Na svijetu postoje različite mogućnosti, čak i za jednog pojedinca. Moj Bože, počela sam zvučati poput Svete Krave."

Sabo se složi.

Hans i Kurt počnu gurati teško deblo do lomače. "Hej, svinjo, daj nam nogu!" poviknu.

Pancho uskoči među njih i prednjim nogama stade gurati veliki komad bora. Guranje je i dalje bilo preteško, te nakon par minuta odluče da od debla naprave lijepu klupicu baš tamo gdje su stali.

"Oni zečevi tamo lude," reče Hans, "Stvarno se trude da ih pustimo."
"Vjerujem," reče Pancho.
"Stalno nam govore da će netko napasti čopor i da oni ne žele biti tamo kad se to dogodi," podsmjehne se Kurt, "Kako oni mogu znati bilo što o čoporu?"
"Samo nas žele zastrašiti, to je trik, zar ne?" upita Kurt.
"Vjerojatno imaš pravo," reče Pancho uvjeravajuće, "No, ipak, oni su špijuni. Tko zna koje informacije imaju. Zašto bi netko napao čopor?"
"Zečevi kažu da zato što imamo oružje i vlada ne želi da nitko osim njih posjeduje naoružanje," reče Kurt, "A to je sigurno istina."
"Imamo pravo na posjedovanje oružja, ali vlada kaže da nam ono ne treba." Hansu počne pjena izlaziti na usta. "Ako nas napadnu da nam ga oduzmu, zar to ne dokazuje da ga ipak trebamo?"

Pancho ostane zatečen. Nije mu se sviđala ideja pasa s oružjem, no bio je u pravu.

"Nemam pojma hoće li ili ne čopor biti napadnut, ali znam da su zečevi lažljivci i neće nam biti nikako bolje ako ih pusti-mo," reče svinja. Psi zamišljeno klimnu.
"Mogu se kladiti da su se one ružičaste pudlice žalile vladi na nas ovčare," zareži Kurt, "Oh, da, vlada je uvijek spremna zaštititi te strane francuske pudlice. Što je s pravima starosjedi-laca njemačke krvi?"

Emma ih je slušala sa svog sjedala na ogradi. Razgovor je postao previše živahan da bi ona i dalje mogla šutjeti.

"Onog dana kad vlada bude poslušala pudlice, ja ću poslušati vladu," zagrakće purica svima oko vatre, "Nema šanse da će vlada napasti bilo koga zato što su im tako rekle pudlice ili ovčari ili svinje ili purice. Ako vlada napada, onda to čini iz jednog jedinog razloga i zbog zaštite jedne stvari."

Svi ostanu šutke gledati kao da su u razredu. Pancho osjeti potrebu da podigne šapu prije nego što će ponizno predložiti: "Korporacije?"
"Naravno, korporacije. Oni posjeduju i vladu i medije i sve čega se dočepaju," Emma napuše prsa. "I kad već govorimo o doseljenicima, mi purice smo domoroci, a ne vi psi koji ste došli i oduzeli drugima posao."
"Vidiš, rekao sam ti da se ne radi o pudlicama," reče Hans Kurtu.
"Obožavatelju pudlica!" Kurt odgovori i ode mrmljajući, "Korporacija, urota, ubojice pod vladinom čizmom…"
"Slušaj," Emma stavi ruku Hansu na rame, "Ne možemo se stalno boriti jedni protiv drugih. Moramo se držati zajedno i boriti se protiv pravog neprijatelja."
"Podijeli i vladaj, to je njihov plan," složi se Pancho, "Umjesto da uvijek gledamo u čemu se razlikujemo, moramo gledati u čemu smo slični."
"Ali, mi jesmo različiti," reče Hans razdraženo.
"Naravno da jesmo, ali problem nije u tome," reče mu Emma, "To je naša najveća prednost."
"Monika kaže da se njezin djed borio s Francuzima u podzemlju," ispriča Hans, "Ona kaže da su pudlice hrabri borci. Upotrijebit ćemo kojeg god psa budemo mogli u borbi protiv korporacije." Tad se Hans okrene i krene prema čoporu. "Idem do zečeva. Imamo mi svoje načine da progovore," reče i ode.

Kad sunce zađe, postave hranu na stolove za piknik i na obližnji privremeni šank. Mladi su kružili oko hrane nadajući se uranjenoj milostinji, a Pancho im se mislio pridružiti. Međutim, primijetio je svoja blatnjava stopala. "Možda kratak skok u jezero prije nego što se nađem sa Sally," odluči te krene prema livadi.

Još je nekoliko njih imalo istu ideju, te je svinja uskoro plivala zajedno s kozama, kravama, ovcama, guskama, psima, patkama i jednim majmunom. Samo je Sabo ostala na obali, jer joj je draže bilo da se samo poliže. Goldie i Pancho izađu iz vode tamo blizu stijene na kojoj je stajala Sabo, iako ih ona izgleda nije primijetila, smrzavajući se i gledajući negdje u daljinu.

"Što je ono?" Pancho pokuša vidjeti na blijedom svjetlu.
"Tko su oni?" upita Sabo. Hodajući niz tijek rijeke prema jezeru, približavali su im se najveći i najcrnji konj kojeg je ikada prije vidjela i pokraj njega malen skakutavi poni s grivom u očima.
"Vjerojatno su došli na koncert," povikne Goldie te im otrča ususret.

Konji ostanu na mjestu da pričekaju psa koji je jurio prema njima, još uvijek vlažan od vode.

"Dobrodošli u Krug A. Osjećajte se kao kod kuće," Goldie se nasmiješi kako je najprijaznije mogla, "Koncert je gore u staji. Došli ste prvi, no hrana je već gotova."

Veliki konj zadrži svoj stav i pogledom snimi livadu, te na kraju zaustavi oči na zlatnom ptičaru.

"Otišli smo s ranča konja blizu grada. Kako nam je purica rekla, samo smo slijedili rijeku," objasni psu.
"To je vjerojatno bila Emma," nakesi se Goldie, "Ona je gore u staji."
"Vidiš Edsel da je sve u redu," reče poni, mičući grivu da bolje promotri psa, "Rekao si da je hrana gotova?"

Goldie potvrdno klimne i šapom im pokaže u smjeru staje. Poni ode skakućući, a Edsel ga stade slijediti statičnim hodom. Goldie bi bila otišla s njima, no primijeti još nekoliko posjetitelja koji su baš preskakali ogradu voćnjaka. I Pancho i Sabo ih ugledaju, te im odu u susret da ih pozdrave. Bili su to Judi i Vragolan, zajedno sa svim vjevericama. Iza njih dolazili su Crveni i svi medvjedi i rakuni, jeleni i sve životinje iz Špiljskog kampa. Svinja i mačka se obraduju svojim čuvarima šume, upoznaju ih s Goldie, te ih provedu po farmi.

Stanovnici Kruga A su se pripremali za divlje novajlije, no očito ne dovoljno, jer je njihov dolazak izazvao veliko uzbuđenje. Djeca su jedan drugoga izazivali da dotaknu medvjeda, a kokoši su se trudile da rakunima nikad ne ponestane hrane na tanjurima tako da kad budu gotovi i ne pomisle više na još jedan griz.

I krave iz mljekare su sad bile tu, a kroz tunel su pristizali psi, i to ne samo ovčari, već i pudlice.

Pancho se našao sa Sally. Napunili su tanjure i sjeli pored Judi, koju je Sally oduvijek željela upoznati.

"Učim svoje učenike o čuvarima šume," reče Sally medvjedu, "Vi ste im heroj."
Judi se nasmiješi. "Nadam se da će nam jednog dana doći i pomoći nam, jer nam je potrebna sva moguća pomoć."

Pancho je promatrao čudnu skupinu mačaka koje su upravo stigle na zabavu. Nosile su tamne naočale i pušile cigarete, a neke su imale obojane šape sjajnim bojama. Sally se nagne te mu šapne: "Umjetnici."
"Stvarno?" Pancho je bio iznenađen.
"Pa, možda ne baš," nasmije se Judi, "ali one to misle. Ili su možda pjesnikinje."

Mačke su pažljivo odabirale razne poslastice, kušale ih i pravile se kao da su otrovne. Zatim bi uzele drugu. Panchu su se činile veoma mršave i nesretne.

"Gdje žive?" upita Pancho svoju djevojku.
"Većina se njih rodila u predgrađu," odgovori Sally, "No, završe na tavanima ili podrumima." To je negdje pročitala.
"Oh," Pancho nije razumio, "Ali one ne rade za korporaciju, jel’ da?"
"Pokušavaju ne raditi to, ali ponekad završe kao dio propagandne mašinerije," doda Judi, "No, ove mačke ne. Očito je da još umiru od gladi."

Glasna glazba počne privlačiti prave zaljubljenike glazbe u staju. Mačke umjetnice su bile među prvima koji su ušli u novouređeni noćni klub. Pancho je bio siguran da im se sviđa, jer su odmah skinule naočale i nabacile smiješak na lice.

Štakori i njihovi pomoćnici su zaista dobro preuredili staju. Struja im je omogućila da na splavima imaju svjetla u boji i da pozornicu osvijetle zrakama svjetla. Sijeno je bilo pometeno i drveni je pod sada bio savršen za plesanje. Stolovi i stolice (kutije i gajbe) su bili posloženi u stilu kabarea. Glazbenici su donijeli svoju kuglu s ogledalcima koja su stvarala tanke svjetleće točkice u mraku i davale još magičniji izgled staroj staji. Jedan ručno obojani oglas najavljivao je bend, "Slobodne radikale", a drugi cilj, "Krug A zauvijek".

Pancho i Sally sjednu za stol sa strane, malo više prema pozadini, jer su se sjetili razglasa. Štakori uključe instrumente, a Bonkers se pridruži Saharini tamo iza sa svojim novim čeličnim bubnjem. Mlade se životinje počnu komešati oko kabela i mikrofona, dok se staja punila gostima do trenutka kada više nije bilo nimalo mjesta.

Dixion uzme mikrofon. Na onom mu je svjetlu plavo krzno zaista blještalo. "Dobrodošli u Krug A." Uslijedila je velika buka pomiješanih uzvika uzbuđenja i nestrpljenja. "Mi smo Slobodni radikali, a uz nas je večeras i jedan majmun." Bonkers mahne publici iz pozadine svojim čekićem. "Željeli bismo početi s omiljenom pjesmom na farmi," i rekavši to bend počne sa sviranjem neslušljive i gotovo neprepoznatljive izvedbe "Sve životinje imaše farmu, EIEIO!"

Panchu je zvučala jako slično kao i sljedeća stvar i ona iza nje, no nitko nije mario, jer su na podiju stare staje svi plesali zajedno sa svojim susjedima i prijateljima. Na podiju je nastala takva gužva da su se životinje jedva mogle micati, a u staji je postalo užasno vruće. Sally i Pancho su odlučili izaći van malo na zrak, ali su ubrzo shvatili da to baš i nije toliko pametna ideja. U stvari, većina većih životinja i onih s teškim krznom preselila je zabavu van.

"Ovdje se isto dobro čuje bend," reče Judi, dajući znak svinjama da joj se pridruže, "A i bliže smo hrani."

Neke su životinje plesale u vrtu, a neke su se samo tu okupile da bi pričale. Kurt i još jedan ovčar pokušaju zapaliti lomaču. Palili su šibicu za šibicom, ali, svejedno, vatra se nije uhvatila.

Pancho reče: "Zar nije čudno da je tamo ogromna hrpa vrlo zapaljivog drva i netko je pokušava zapaliti, a ipak nema vatre."
Judi klimne. "A jedna jedina šibica nehajno odbačena u šumu ponekad pokrene pravi pakao."

Psi su sada točili benzin na hrpu. Odmaknu se, upale šibicu i stanu gledati kako će eksplodirati u vatru.

"Pa, eto i to je jedan od načina," reče Pancho dok su zauzimali mjesta oko lomače.

Emma i konji, Edsel i Jeep, dođu do plamena. Emma se nagne preko prema Judi i, lakomo jedući hranu, upita: "Što ti misliš o onim zečevima?"

Judi je izgledala iznenađeno.

"Zaboravio sam vam reći," reče Pancho.
"Dopusti meni!" zagrakće purica. Nastavi s pričanjem priče o spletkama i špijunima. Vjeverice su naravno bile radoznale, te se približe, a isto učine i konji i svi ostali koji to još nisu čuli.

No, Panchove su misli lutale, baš kao i oči, sve dok nije primijetio neke od slušača na kraju lomače. Na treperavom je svjetlu bilo teško raspoznati tko su oni ili pak što su oni. Svinja ustane i polako došeta na drugu stranu sasvim neprimjetno, čitavo vrijeme fiksiranog pogleda na strance. Odjednom ga netko odostraga zgrabi i stavi kopito na usta. Tako blizu nosa, Pancho nije mogao pogriješiti tko je to bio: stara koza Čangri-zalo i s njom Bob, crni ovan.

"Šššš..." rekoše u isti glas te koza pusti svinju i pokaže u smjeru stranaca koje je sada svjetlo vatre dobro osvjetljavalo.
"Ljudi!" Pancho se umalo uguši kad mu samoodređeni čuvari udare kopitima opet po njušci. Kad su se svi smirili Pancho šapne: "Ima nas mnogo više od njih."
"Idi po medvjeda," reče Čangrizalo.

Pancho se došulja preko, do mjesta gdje se Crveni izvalio da malo odrijema nakon silnog pića i plesa. Šapat u uho ponovo razbudi medvjeda koji odmah posta živahan. Svinja ga dovede do koze i ovna. Svi zajedno, s medvjedom naprijed, dođu do ljudi.

"Hej," zareži Crveni nerazgovijetnim, ali strašnim glasom. Ljudi skoče, te se licem okrenu prema medvjedu. Strah u njihovim očima se međutim brzo otopi.
"Oh, Crveni, ti si," reče bradati muškarac.
"U redu je," okrene se Crveni snagama sigurnosti, "To su oni ljudi iz šume, sjećaš se Pancho?"
Pancho se sjeti. "Što rade tu?" ljutito upita.

Ljudi podignu letke da svojim ispitivačima pokažu razlog.

"Besplatan koncert," reče Rocky, "Dođite svi," pročita s papira.

Dotad su se Judi, Emma i dosta ostalih životinja okupili oko njih. Judi je stajala pored Pancha. Mogla je osjetiti kako se trese od ljutnje. "Neprijatelj mog neprijatelja..." šapne te Pancho uzdahne.

Tad Emma progovori. "Imam ideju! Zašto se ne skinete?"
"Molim?" reče Rainbow crveneći se na svjetlu vatre, "Jedva vas poznajemo."
"Uostalom, hladno je," doda Redwood.
"Pa, stanite pored vatre, ili još bolje, idite u staju, tamo je zaista vruće," reče purica.
"Ok, mislim da sam shvatio," reče River počevši skidati košulju sa sebe, "Kao neka vrsta solidarnosti."
"Recimo samo da odjeća čini svojevrstan nepotreban zid među nama," odgovori purica.

Ljudi slegnu ramenima, skinu odjeću i ostanu goli pored lomače. Pancho, Bob, Čangrizalo i sve radoznale i oprezne životinje bace dobar pogled na njih.

"Bolje izgledaju, zar ne?" upita Emma.
"Ne bih baš to tako rekao, no stvarno izgledaju kao prave životinje," reče Bob.
"Jako ružne životinje," doda Čangrizalo.
"Ja ne izgledam tako," odbrusi Pancho Emmi sjetivši se njezine ranije primjedbe.
"Moja greška. Mogu li sada ući unutra i zaplesati?"

Mrmljanje koze zadužene za sigurnost uzelo se kao da. Za razliku od ostalih koji su ušli u "Klub Kruga A", Redwood ostane vani čuti ostatak priče o zečevima.

Jeep je bio mlad i spreman za zabavu. Ušuljao se unutra zabaciti noge na plesnom podiju. Sally uze Pancha za nogu, te ga dovuče do rotirajuće kugle-ogledala. Tik do njih Sabo je plesala s vrlo zgodnim mačkom prošaranim narančastim pruga-ma i kratkog odrezanog repa. Pancho se prema mački osjećao malo zaštitnički te odluči pripaziti na ovog umjetničkog tipa. No, ubrzo se ponovo izgubio u sitnim Sallynim očima. Glazba i nije bila najromantičnija, no atmosfera u staji je bila takva. Monika i Hans su stalno visjeli u kutu, jedan drugom u zagrljaju zamaskiranom tako da se činilo kao da plešu. Suzy i njezina djevojka iz zoološkog vrta su se neprestano ljubakale. I stari i mladi parovi su se smijali i mazili, a onda magija nestane. Glazba je stala.

"Bend će uzeti malu stanku," najavio je plavi štakor, "no nemojte otići, netko s farme vam želi nešto reći."

Životinje stanu pogledavati uokolo tražeći govornika. Prvo je mikrofon uzela Goldie, koja ga je potom dala Rosy. Krava ga preda Jethru koji ga opet njoj vrati. Rosy s oklijevanjem izađe na binu. Zahvali mnoštvu na dolasku i pohvali bend.

"Mi u Krugu A smo suočeni s korporacijom koja nas želi preuzeti," nastavi, "Znam da mnogi od vas imate slične probleme tamo gdje živite i radite." Na to uslijedi opće odobra-vanje. "Preuzimanje znači da ćemo izgubiti kontrolu nad farmom i samim tim nad svojim životima." Rosyina šutnja nakon ove rečenice još više naglasi njenu važnost. Jethro uspije primijetiti da je ona proplakala, te se stoga on popne na pozornicu i uze mikrofon iz ruke krave, koja je još jecala.

"Životnije Kruga A odlučile su da neće predati farmu," nastavi mazga umjesto Rosy, "Borit ćemo se protiv preuzimanja kako je to god moguće, a nadamo se da ćemo to postići bez nasilja." Jethro zastane kad shvati da je staja puna životinja, a da je on na pozornici. Obuze ga strah te preda mikrofon zlatnom ptičaru.

Goldie skoči na platformu i dovrši govor. "Molimo vas za pomoć u našoj borbi protiv korporacijske grabežljivosti i nudimo vam podršku u ovoj zajedničkoj borbi." Sve su glave klimale i započele međusobne razgovore. Kroz otvorena vrata staje, Goldie ugleda štakore koji su doslovno gutali besplatnu hranu, pa otvori diskusiju.

"Da li bi netko tko nije s farme želio nešto reći?" Naravno, psi prvi stignu.
"Naš je čopor napala vlada," najavi osijedi ovčar. "Prvo je postojala urota da nam se oduzme posao i da nas, pse čuvare, zamijene novima sustavima alarma. Oni od nas koji su bili kućni psi počinju gubiti poslove zbog uvoznih vrsta." Baci pogled na grupicu lepršavih pudlica u blizini pozornice. "Skupili smo oružje i naoružali se. Namjeravamo se boriti protiv vlada i njezinog korporacijskog gazde do posljednjeg psa." Njemački se ovčar lijepo okrene i siđe s pozornice.

Monika je svoj jezik zadržavala dosta dugo. Skoči na binu i stane braniti pudlice. "Suočimo se sa stvarnošću, za pse više nema posla. Ponekad žele nas pudlice, jer smo manje i jeftinije za hranjenje," nježni joj naglasak sakrije ljutnju. "Kažu da nas je lakše izdresirati i da se ne linjamo. No, svjesne smo da će nas zamijeniti nekim strojem čim to budu mogli." Pogleda Hansa pored sebe. "Korporacija nas želi posvađati tako da se međusobno zamrzimo i pobijemo. To nam oduzima previše vremena tako da se ne možemo boriti protiv njih."

Hans istupi naprijed: "Ako se udružimo bit ćemo dvaput jači. Trebamo se koncentrirati na pravog neprijatelja." Hans pogleda starog ovčara, koji objesi glavu na stranu i stane razmišljati.

Edsel dođe naprijed. Sjajni mu se kaput svjetlucao na svjetlu rotirajuće kugle. "I ranč konja ima slične probleme. Nas su konje prilično zamijenili automobili. Nas se nekoliko natječe za specijalizirane poslove, no većina je istjerana na pašu." Svi u prostoriji s razumijevanjem klimnuše, te konj nastavi: "Korpo-racija nam pokušava sportom isprati mozak, tako da počnemo vjerovati kako su trke konja i skakanje i sve ostale igre zaista važne na neki način. Konji na ranču se više brinu oko toga tko će pobijediti na Kentucky derbiju, nego tko će postati predsje-dnik države."

Vjeverica Mac iz Špiljskog kampa preuzme mikrofon. Sićušna je životinja trebala sjesti na mikrofon da bi ju se vidjelo. "Uostalom, zaista nije bitno tko će postati predsjednik, jer su svi oni isti. Baš kao i kod nas u kampu kad ponudimo izbor za večeru: lagano kuhano jelo od žireva ili pak kaša od žireva. Sve je to isto."

Vragolan se nagne prema Judi te joj šapne: "I mislio sam," te izvuče medvjedu osmijeh na lice.

Mac zaključi: "Svi se osjećaju dobro kad misle da imaju izbor, no izbori su u principu korporacija koja nas poslužuje istim lješnjacima koje zove drugačijim imenima."

Judi preuzme pozornicu od Maca. "Šuma je već desetljećima pod opsadom korporacije. Gubitak divljina utječe na sve životinje na svijetu, a ipak ih tako malo ulaže energiju u njezino očuvanje. Ponestaje nam vremena. Ovo nam svima mora biti najveći prioritet ili ovi drugi problemi neće uopće biti bitni." Rekavši to Judi preda mikrofon Riveru.

Mladi je muškarac stajao ispred skeptičnih životinja. Nije se baš pripremio za govor. "Dakle, moji prijatelji ljudi i ja se slažemo s onim što je rekla Judi," bubne bez razmišljanja, "U stvari, svatko je rekao nešto bitno. Želim da znate da postoji mnogo ljudi koji dijele vaša razmišljanja. Naravno, ima i onih koji ih ne dijele." Pogleda uokolo tražeći pomoć, te mu Rainbow doskoči u spas.
"Željela bih znati," upita ona, "što možemo napraviti?"

Pancho se sada bio spreman pojaviti. Dođe na podij. Probije put kroz mnoštvo i dohvati mikrofon. No, nije bio jedini koji se želio izraziti. S lijeva dođe koza, a s desna crni ovan. Iznena-đena Rainbow skoči unatrag baš na vrijeme da izbjegne centar sukoba. Mikrofon poleti u zrak i padne u ruke brzo razmišljajuće Emme. Purica doleti na pozornicu i nastavi s raspravom kao da se ništa nije dogodilo, što uvelike razočara Boba, Čangrizala i Pancha.

"Prvo što moramo napraviti jest odložiti na stranu naše razlike, i kao pojedinci i kao grupe. Kokoši nemaju iste ciljeve kao rakuni, to je činjenica. No, svi mi ovdje imamo jednu stvar koja nam je zajednička: veliku moćnu korporaciju, bankarstvo, medije, vladu, vojsku i ekološke katastrofe koje utječu na sve nas i koje nas sprečavaju da postignemo ono što želimo kao pojedinci."

Emma napravi pauzu da odahne, na što hrpa šapa i kopita posegne za mikrofonom. "Ne," zagrakće purica, mašući mikro-fonom po zraku, "Ovo je jedini štap za razgovor i ja ga još uvijek imam." Tad upita civiliziranijim tonom: "Možemo li se svi složiti u jednoj stvari: da je korporacija naš neprijatelj?"

Mnoštvo počne divljati. "Uzimam to kao da," reče, "Gotova sam!" I s tim Emma baci mikrofon među životinje koje su ga se trudile ugrabiti. Pancho je bio toliko zadovoljan što je završio baš kod njega.

"Samo sam htio spomenuti jednu zamisao koju sam danas čuo od Svete Krave." Među publikom se pokaza znak pošto-vanja, te Pancho nastavi: "Svi smo se složili oko problema, no kao što je muškarac rekao, što možemo napraviti? Predlažem da razmislimo o stampedu."
"Ta luda krava," Rosy se nije trudila da dođe do mikrofona. "Zašto nije predložila potres ili tornado?" zafrkće krava, "Ne možeš tek tako dobiti stampedo kao što si dobio zabavu."

Svi se nasmiju. Pancho preda mikrofon štakorima koji su se baš bili vratili, na razočaranje Čangrizala i Boba, te svirka ponovo počne.

Panchu se i nije plesalo te se stoga makne sa strane zajedno sa Sally. Lipanjski je mjesec bio pun reflektirajući se u jezeru i vodenim koritima. Mlade su se životnije lovile oko lomače dok su stariji nastavili s ozbiljnom raspravom. Činilo se da drugi nisu sasvim odbacili ideju o stampedu kao sredstvu promjene. Mali je Jeep pričao o divljim ponijima, koji su se zaletjeli na Chincoteague, a jelen se sjetio grupnog bježanja od lovaca. Krave iz mljekare se slože da se ideji mora dati neka pozornost, ako je došla od Svete Krave.

Pancho i Sally su tu večer pričali o raznim stvarima. Nijedno od njih nije nikada ranije iskusio stampedo tako da su se držali bližih im tema šećući se i gledajući kako vatra gori.

Bob je bio razočaran jer se nije dočepao mikrofona, no nađe malu grupicu pasa koje je izgleda zanimalo njegovo predavanje o povijesti pokreta za prava životinja. Koza Čangrizalo se povremeno ubacivala u razgovor dodajući činjenice o revoluciji u Cataloniji. Nije bilo jasno da li ih psi slušaju ili pak spavaju. U bilo kojem slučaju, bili su tihi.

Sabo se šetala uokolo s novim prijateljem i čak je probala pušiti cigaretu, no nakon što je uvukla samo jedan dim, nije mogla prestati kašljati. Vidjela je Rosy kako se iskrada iz dvorišta i preskače ogradu tamo na putu za mljekaru.

"Možda bih trebala ići za njom," pomisli, ali odluči ipak ostati s mačorom.

Tex i Mex su u svom podnožju imali čitavu skupinu mladih. Nesposobni da se glazbeno nadmeću sa svojim starim gitarama, kojoti su to i više nego nadomjestili pričajući priče. Nakon što im je lomača ugrijala žuljevite šape, Mex pomogne Texu u pričanju priče:

"Večeras ćete čuti divlju i vunenu priču. Postoji mnogo, mnogo priča o Vunenima, jer svi Vuneni vole pričati priče. Uz to vole i pjevati i plesati noću. No, bave se i ozbiljnim organiza-cijama s puno vike i sabotiranja."
"Ostanimo poslušati ovo," reče Sally, "Obožavam priče o Vunenima." Pancho se složi, te sjednu dolje da poslušaju.

"Vuneni postoje već jako, jako dugo. Neki od vas sigurno misle da su svi Vuneni ovce, no to nije istina. U početku su bili većinom ovce i koze, no ubrzo su im se pridružile svakojake vrste životinja, čak i par kojota izmučenih dugim putovanjem." Tex i Mex namignu jedan drugome. "Neki pričaju loše stvari o Vunenima, ali nemojte u to vjerovati. Borili su se u teškim bitkama, u teškim vremenima i na ovim komadićima ponosa koje danas imamo, možemo dijelom zahvaliti i njima."

Tex se nakesi mladim slušačima koji su bili tako željni priče. "U ta su se vremena korporacije počele naglo razvijati. Ugrabili su sve male farme i od njih napravili ogromne korporacijske. Iskopali su rupe u planinama u potrazi za ugljenom i zlatom. Drveće su posjekli što su najbrže mogli. Pomislili biste da su se utrkivali u tome. Zvuči poznato? No, u svakom slučaju, životinje su izvukle deblji kraj. Ukrali su im zemlju, a zatim su morali raditi za korporaciju, i to prekovremeno i za mizernu plaću.
Tako su na poljima, rudnicima i područjima za sječu drva Vuneni organizirali otpor, a njihovo je članstvo raslo sve dok se korporacija nije prilično zabrinula. Vuneni su čitavo vrijeme pričali o Velikom Stampedu, radeći za dan kad će se on dogoditi." Kojot uzdahne. Činilo se kao da se izgubio u razmišljanjima.

Mex ga gurne laktom, te Tex nastavi s pričom:

"Jedna vrlo velika industrija u to vrijeme radila je tkaninu od vune. Trikovima su privlačili životinje iz cijelog svijeta i odvodili ih u velike gradove, gdje su ih iskorištavali kao robove u proizvodnji tkanine. Životinje su bile svih vrsta i svih nacionalnosti, tako da su mnoge govorile različitim jezicima. Ovo je unijelo još više zbunjenosti u posao, a najviše im je otežalo zajedničku borbu za zaštitu i pravdu.
Dnevne porcije zobi bile su veoma male pa bi životinje uvijek ostale gladne. Korporacija je međutim shvatila da može dosta uštedjeti ako ih bude još manje hranila. Životinje koje su umirale od gladi počele su padati u očaj. No, što su mogle napraviti? Ako se neka od životinja pobunila, ne bi uopće dobila zob te bi zaista umrla od gladi. Napokon su neke životinje rekle ‘Pozovimo Vunene!’
Neki od Vunenih su došli i pomogli im u rješavanju prvog većeg problema. Osnovali su odbor životinja koje su radile u proizvodnji tkanina predstavljajući sve vrste i sve jezike. Životinje su počele međusobno razgovarati. ‘Što možemo učiniti, kako možemo pobijediti?’ ‘Da pokušamo s Velikim Stampedom?’ ‘Previše smo umorni i slabi zbog gladovanja, nije vrijeme za to!’ ‘Ali moramo štrajkati, to nam je jedina šansa.’
Životinje su napravile hrabar i precizan plan pri čemu su im pomogli i Vuneni. Vuneni su imali dosta prijatelja na nižim položajima, a na takve se moglo računati. Životinje radnici su zatim objavili štrajk. Odbijali su raditi u tvornici tkanina.
Korporacija im se nasmijala. ‘Imamo mnogo novca i možemo ih pričekati da se predomisle. Ubrzo će gladovati pa će raditi za još manje zobi nego što im sada dajemo.’ No, korporacija je podcijenila odluku životinja i pamet Vunenih prijatelja. Vuneni su im krijumčarili hranu, a mlade su odveli na prijateljske farme gdje su ih dobro čuvali i hranili. I tako se štrajk održao.
Korporacija je shvatila da sve što treba jest pronaći Vunene i riješiti ih se da bi štrajk završio. No, to je bilo nemoguće, jer su im se sada pridružile sve životinje i sve su postale Vunene. Korporacija ih se mogla svih riješiti, no onda više ne bi imala nikoga tko bi im radio u tvornicama tkanina.
Korporacija je počela gubiti novac, a to nije mogla podnijeti. Morali su se dogovoriti sa životinjama, koje su sada sve bile Vunene, te se slože da im se porcija zobi udvostruči. Bila je to predivna pobjeda za Vunene i za sve životinje posvuda."

Tex malo stane da se napije iz zdjele ispred sebe. Pancho ustane i upita: "No, zar nije bilo Velikog Stampeda?"
"Ne, ne, nije bilo vrijeme za tako nešto," reče Tex, "Ne mogu shvatiti zašto nikada nije vrijeme za bilo što."
"Pa, što se dogodilo s Vunenima?" Izgleda da je priča više zainteresirala Pancha nego mlađu publiku.
"Pa, ovo je samo jedna od tisuću priča o Vunenima, kao što sam ranije rekao i uglavnom su sve istinite. Dakle, možete vidjeti kako su se vlada i korporacija jako zanimale za uklanjanje Vunenih. Osnovali su Farmski Biro za Istraživanja da bi opravdali lov na Vunene i njihovo ubijanje."
"Što!" uzvikne Pancho, "FBI je osnovan samo da bi se mogli ubijati Vuneni?"
"To sam rekao, nisam li?" reče Tex, "Ulovili su svaku životinju za koju su sumnjali da je uvučena u aktivnosti Vunenih, ubili je ili je tako zastrašili da se prestala žaliti. No, FBI se nije domogao svih Vunenih. Oni još uvijek postoje."
"No, moramo biti veoma oprezni što radimo i kako to radimo," reče Mex, "Ne brinite se, Vuneni će sudjelovati u Velikom Stampedu, kad za njega dođe vrijeme."

Bend je i dalje svirao. Bonkers je odsvirao par solaža na čeličnom bubnju uz pratnju ljama sa šuškalicama. Shvatio je da mu se sviranje sviđa podjednako kao i vožnja kamiona. Štakori su već dvaput prešli svoj repertoar tako da je sada na redu bio slobodni stil. Sve se više životinja skupljalo vani oko lomače. Kako je bilo dosta kasno, mnoge zaspu.

Psi i krave iz mljekare odu kući pošto su stanovali u blizini, a sve ostale životinje ostanu prespavati na Krugu A. Nenaviknuti na hladnoću, ljudi se sklupčaju vrlo blizu vatre, a pošto su se jako tresli, Goldie ih u sitne sate pokrije njihovim jaknama. "Vrlo, vrlo krhko i jadno napravljeni, čudim se kako opstaju," pomisli. Neki od čuvara šume ostanu spavati u staji da isprobaju nešto novo, a mačke umjetnici popnu se na stabla u voćnjaku tek kada se razdanilo.

Bila je to predivna noć, a jutro koje ih probudi donese očaj.