Naslovnica

Predgovor hrvatskom izdanju

1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje

"Tata, možemo li otići do čopora i igrati se s psićima?" Molio je okrugli bijeli praščić. Prije nego da svoj pristanak, Pancho prvo pogleda toplo lipanjsko sunce da dozna koliko je sati. "Pitaj prvo mamu i nemoj dugo ostati. Ne zaboravi što je danas!" Nasmije se svom mladunčetu. "Dolaze teta Judi i teta Sabo."
"I štakori!" zacviknu tri praščića dok su se koprcali prema svinjcu. "Mama, možemo li malo otići do psića? Vratit ćemo se na zabavu. Hans i Monika ionako dovode psiće. Možemo li onda?"
Sally je bila zauzeta pripremanjem voćne salate za zdjelu sreće. "U redu, ali dođite na vrijeme da se okupate prije zabave." Poljubi tri njuškice i vrati se natrag svojim jabukama.

Staja je izgleda prekrasno. Ove je godine odbor za uređenje nadmašio sam sebe, a stolova za hranu je sada bilo šest.

"Čini se da svake godine dodajemo po jedan stol za hranu," Jethro se zadovoljno nasmiješi.
"Na to nemam prigovora!" Pancho odgovori pomažući mazgi da postavi šank.
"Bit će ovo najveća lomača dosad!" Vikao je Hans svinji dok je pomagao sivoj pudlici složiti suho granje što više u visinu, "Pa, napokon! Evo benda."

Ovčar reče istinu. Uz brdo, tamo iz smjera livade, vukući ogromne količine opreme, dolazili su Slobodni radikali i njihovi prijatelji, mačke umjetnice. "Pogledajte sve te teške instrumente!" Pancho se našali: "Pretpostavljam da je to jedan od tereta slave."

Dixion zagrli svinju. "Štakor stvarno zna da je došao kad ima mačku za suputnika."
"Sabo!" Pancho potrči zagrliti dragu mu prijateljicu, koja odloži gitaru da oslobodi ruke. "Kakav je život u zajednici?"
"Uglavnom odlično. Koristimo se zgradom piramidom za umjetničke studije. Moraš to doći vidjeti," zaprede, "Kako obiteljski život?"
"Uglavnom odlično," odgovori svinja, "Gdje je tvoj prijatelj mačor?"
"Dolazi. Pomaže nositi mikrofon."

Sabo šapom pokaže kad se iza brda pojavi najveći mikrofon kojeg je Pancho u životu vidio ili zamišljao. Trebale su četiri mačke da ga konopcem vuku po podu. Svinja odmahne glavom ne vjerujući. Sve što je bilo vezano uz ovo slavlje postajalo je sve veće i bolje. Pomisli kako bi se ovo Goldie zaista svidjelo.

Emma i Judi dođu zajedno, noseći divlje jagode iz šume. Vjeverice, koje su došle u posjet zajedno s nekim kravama iz mljekare, kao i neka druga stvorenja, morali su obići novu školu izgrađenu pored čopora pasa. Imali su pravo biti na to ponosni. Bila je to prva škola za životinje.

"Gdje su oni ljudi? Kasne po običaju," žalila se purica.
"Ali oni i žive najdalje od svih," podsjeti je Judi. "Stalno ih mislim posjetiti da vidim što rade," uzdahne medvjed.
"Otišla sam do njih prije par mjeseci," reče Emma, "Koje čudno mjesto, ali njima se izgleda sviđa. Previše zatvoreno za mene. No, ako odlučite poslovati s ljamama, morate živjeti tamo gdje je hladno. To pogoduje boljoj vuni, kaže Juanita."
"Biti zatvoren unutra mjesecima zbog snijega s tim majmunom - to bi od svakog stvorilo Bonkersa!" našali se Pancho.

Bob se dogega preko i da Judi novine. "Pažljivo, tinta je još mokra," upozori dok je još jedan primjerak davao purici. Naslovnica je glasila: Krug A, slobodni tisak, urednici: Pancho, Bob i Čangrizalo.

Judi je baš namjeravala reći kako izgledaju profesionalno napravljene kad bend udari početne akorde tako glasno da nitko više nije mogao pričati.

Sve što su mogli bilo je plesati.

KRAJ